UVOD

U zakqu~ku {kolskog uxbenika fizike (1) ~itamo: "Fundamentalni zakoni se nikada ne naru{avaju, ni pri kakvim uslovima. Sve je ve}i broj qudi koji postaju svjesni da objektivni zakoni po kojima se pona{a priroda iskqu~uju mogu}nost ~udesa, i spoznaja tih zakona }e omogu}iti ~ovje~anstvu da opstane".

Zakqu~ak - prili~no ~udan. Kao prvo, objektivni zakoni koji nama izgledaju pouzdani u svim uslovima, usprkos svemu, ne mogu "zabraniti" pojavu slu~ajeva u kojima se ti zakoni naru{avaju. Fakat takvog naru{avawa zakona mora govoriti sam za sebe. Ako se zaista desio, on se ne mo`e pobijati, makar i naru{avao zakone prirode. Prije bi trebalo da se pomisli: "da li je zakon koji smo otkrili zaista istinit, i da li je on istinit u svim uslovima?", - nego da u startu odbacujemo taj fakat, po poznatoj maneri: to se ne mo`e desiti, zato {to se to desiti ne mo`e nikada. Ako je ne{to zaista bilo - zna~i, to mo`e da se desi.

Kao drugo, samo postojawe objektivnih zakona prirode koji stvarno ne bivaju naru{eni (uz veoma rijetke slu~ajeve izuzetaka) sam po sebi jeste ~udo, koje je mnogo ve}e od samih izuzetaka - ~udesa. Prisustvo objektivnih zakona prirode koje na{ razum mo`e da spozna - svjedo~i o tome da je svijet izgra|en na razumnim zakonima, da je on stvoren razumno. Zakoni prirode, pogotovo oni najop{tiji, fundamentalni, uop{te ne predstavqaju nekakav materijalni dodatak materijalnim stvarima. Ti se zakoni spoznaju samo razumom, pri tome samo razumom koji je sposoban da apstraktno misli. Oni mogu biti zapisani na razli~itim jezicima, obja{weni rije~ima, formulama. Ali zapisi takvih formula nemaju nikakve veze sa znacima koji ulaze u sastav tih formula. Drugim rije~ima, zakoni prirode nisu ne{to materijalno. Oni predstavqaju ideje po kojima je organizovana materija. Kada otkrije neki zakon prirode, ~ovje~anstvo time proslavqa qudski razum zato {to je on pojmio ovu ili onu ideju. I kako je onda uop{te mogu}e negirati postojawe Razuma, pri tome ne-~ovje~anskog, koji je dao upravo takvu ideju organizacije materije?

Jo{ o~igledniji primjer razumnog ustrojstva prirodnih zakona slu`e zapawuju}e analogije izme|u matemati~kih izraza raznih fizi~kih zakona. Naprimjer, zakon gravitacije i zakon o uzajamnom djelovawu elektriciteta dvaju tijela (Kulonov zakon) opisuje se dvjema savr{eno analognim formulama: sila je proporcionalna uzajamnom djelovawu nekih karakteristika koje posjeduju oba tijela (masi ili koli~ini elektriciteta, respektivno) i obrnuto proporcionalna kvadratu rastojawa izme|u wih. Ali priroda gravitacionog i elektri~nog me|udejstva (sile) u tijelima se potpuno razlikuju! U prirodi nema negativnih masa, niti ima medjusobnog odbijawa dvaju masa, kao {to je to slu~aj u elektrostatici. Ipak, matemati~ki izraz (tj. sama ideja koju na{ razum spoznaje) je jednaka u oba slu~aja.

Druga interesantna osobina mase nas mora podsta}i na misao o razumnom stvarawu svijeta: to je totalna identi~nost takozvane gravitacione i inertne mase. Masa tijela mo`e da se defini{e dvojako: po drugom Wutnovom zakonu - kao odnos sile i ubrzawa, ili kao mjera uzajamnog gravitaconog djelovawa tijela - po zakonu gravitacije. Apsolutno niotkuda ne slijedi da je mjera inertnosti tijela kada na wega djeluje bilo koja (nije obavezno da to bude gravitaciona!) sila mora ta~no da bude jednaka "gravitacionom naboju" istog tog tijela. U dvjema Wutnovim formulama pod masom se podrazumijevaju dvije savr{eno razli~ite karakteristike tijela, koje su, avaj, apsolutno jednake. Ne svjedo~i li i to o razumnom Na~elu, koje povezuje oba ova prirodna zakona?

Vasiona se posvuda sastoji iz jednih te istih atoma, elementarnih ~estica ~ije se pona{awe opisuje jednim te istim zakonima, svo vrijeme od kada ih qudski razum prou~ava.

Uglavnom, ti zakoni predstavqaju zakone o~uvawa. Vama su poznati zakoni o~uvawa energije, impulsa, elektri~nog naboja, koji va`e i u makro i u mikro svijetu. Postoje i zakoni o~uvawa nekih posebnih karakteristika elementarnih ~estica. Postoje zakoni o~uvawa koji va`e samo u makrosvijetu u normalnim uslovima, kao {to je, naprimjer, o~uvawe mase ili koli~ine tvari.

Sa druge strane, pona{awe elementarnih ~estica nije ni nalik na bilo {ta {to nam je poznato u na{em svakodnevnom `ivotu. Sudaraju se dvije ~estice - i kao rezultat se ra|aju nove. Otpadaka ili "pilotine" nema. Sudari nisu ru{ila~ki, nego stvarala~ki. Uzajamna dejstva elementarnih ~estica u su{tini su reverzibilna. Par elektron-pozitron, naprimjer, mo`e da se anihilira, proizvev{i dva fotona, ali i foton, sa svoje strane, mo`e da proizvede par elektron-pozitron.

Uz sve to reakcije proti~u po zakonima o~uvawa energije, impulsa, elektri~nog naboja i nekih drugih karakteristika koje se ne prou~avaju u sredwoj {koli. Zakoni o~uvawa po svojoj su{tini i jesu ti koji obezbje|uju reverzibilnost svih procesa i sila kojima jedne ~estice djeluju na druge.

Za razliku od mikrosvijeta, u makrosvijetu ne djeluju samo zakoni o~uvawa. Tu va`e i zakoni razru{ewa i uni{tewa nekih kvalitativnih karakteristika materije. Ovu misao, da bi bila jasnija, mo`emo izraziti i ovako: u makrosvijetu samoproizvoqno proti~u ireverzibilni (povratni) procesi, tj. procesi koji proti~u samo u jednom smjeru. Na prvi od takvih zakona nailazimo na nivou nuklearnih reakcija.

Kao {to je poznato, jezgro bilo kojeg atoma se sastoji iz protona i neutrona. Ove ~estice su u jezgru atoma sjediwene jednom posebnom silom koja je dobila naziv "jaka". To nije ni gravitaciona ni eletri~na, ve} potpuno posebna vrsta privla~ne sile. Ona je ja~a od elektri~ne (kulonove) sile odbijawa na malim udaqenostima, ali veoma brzo slabi sa porastom udaqenosti izme|u nukleona u jezgru. Laka jezgra "nemaju ni{ta protiv" da prigrabe koji suvi{ni nukleon, samo ako se on na|e u dovoqnoj blizini jezgra (u plazmi, uz temperaturu reda veli~ine nekoliko desetina miliona stepeni, ili prilikom bombardovawa u akceleratorima). Prilikom takvog "prigrabqivawa" nukleona osloba|a se velika energija "jake" sile, poput efekta padawa kamena na zemqu, samo mnogo, mnogo ja~e.

Adekvatno tome, da bi se lako jezgro razbilo na nukleone, neophodno je utro{iti veliku energiju. Energija koja je potrebna za odvajawe jednog nukleona iz jezgra mo`e da se izra~una i na Sl. 1 je prikazan grafik zavisnosti energije od naboja jezgra. Taj grafik je prikazan u svakom {kolskom uxbeniku fizike. Za lake elemente uo~avamo da sa rastom naboja u jezgru raste i energija koja je potrebna da bi se nukleon odvojio od wega.

Za te{ke, pak, elemente, ~ija jezgra sadr`e i po nekoliko stotina nukleona, situacija je potpuno druga~ija. Rastojawa izme|u nukleona u takvom jezgru ovdje su evidentno ve}a nego kod lakog, a sumarno elektrostati~ko odbijawe velike koli~ine protona - tim prije. To dovodi do istovremenog slabqewa "jake" privla~ne i pove}awa odbojne sile. Zbog toga te{ka jezgra postaju nestabilna, i svi elementi koji se u Mendeqejevoj tablici nalaze poslije uranijuma su radioaktivni i ne sre}u se u prirodi. Da bi se takvo jezgro razru{ilo, nije potrebna dodatna energija: naprotiv, pri radioaktivnosti i diobi te{kih jezgara ona se osloba|a. Ta je energija veoma velika. Ona je razmjere nekoliko miliona elektro-volti na svaki nukleon jezgra. Energija hemijske veze je otprilike milion puta mawa od jedinice elektron-volta po atomu. Energija nuklearne veze se oslaba|a prilikom raspada jezgara na atomskim centralama i u nuklearnim bombama, a tako|e i prilikom hidrogenske bombe - prilikom sinteze jezgara izotopa vodonika u helijum. Ista takva reakcija se odvija i u zvijezdama, i od we zvijezde sjaje.

Sl. 1. F₁ - jaka sila, F₂ - kulonova sila, F_rez - rezultantna sila,

r₀ - radijus najstabilnijeg jezgra

Postavqa se pitawe: zbog ~ega jo{ uvijek nisu iscrpqeni svi laki elementi u zvijezdama, zbog ~ega se i daqe odvijaju nuklearne reakcije, pri ~emu jo{ one najprimarnije - jo{ uvijek izgara vodoni~no nuklearno gorivo? Drugo pitawe: odakle su se u prirodi pojavili te{ki elementi i zbog ~ega oni jo{ uvijek postoje, bez obzira na permanentni wihov raspad?

Svaki ireverzibilni proces koji prou~avamo u prirodi nas postavqa pred ta dva pitawa: kao prvo, taj proces mora imati po~etak - i kada se to on desio? Kao drugo, on mora imati i kraj - a kada }e se on desiti i zbog ~ega ga jo{ uvijek ne naziremo? Procesa koji bi u Vasioni bio rasprostraweniji od termonuklearnog, o~igledno, nema. I tako, dakle, zbog ~ega se na{a Vasiona ne sastoji samo od `eqeza, ako se ona tokom sve svoje beskona~ne istorije pot~iwava zakonima koji danas vladaju u woj? Zna~i, o~igledno je, ona je imala svoj po~etak, vawski Uzro~nik svog postojawa. O tome }emo malo podrobnije govoriti u drugoj lekciji.

Me|utim, mo`e li biti da se energija koja se osloba|a prilikom nuklearnih reakcija na neki vol{eban na~in ponovo vra}a na po~etak reakcije, samo u suprotnom smjeru, formiraju}i na taj na~in neku vrstu kosmi~kog oscilirawa materije od hemijske raznolikosti do stabilnih sredwih elemenata, i obratno? Razmotrimo zato i zakone o predaji energije.

Pokazuje se da je zakon o o~uvawu energije istinit samo sa koli~inske strane. On glasi da

a) energija se ne pojavquje ni iz ~ega;

b) energija ne i{~ezava bez traga, ve} samo prelazi iz jedne forme u drugu; ona je koli~inski neuni{tiva.

Drugi princip termodinamike unosi u ovo dodatnu popravku: neuni{tiva koli~inski, energija je uni{tiva kvalitativno, odnosno, postoji neka najpo`eqnija forma energije, u koju nastoje da pre|u svi ostali weni vidovi, pri tome da pre|u - ireverzibilno tj. nepovratno.

[kolski kurs fizike nas obavje{tava da zatvoreni sistemi uvijek te`e ka toplotnoj ravnote`i, koja se dosti`e prelaskom toplote sa toplih na hladna tijela, ali ne i obratno. Mogu}e je, naravno, i ostvarivawe obratnog, hlade}eg procesa, kada se toplota odvodi sa hladnijeg tijela i predaje toplijem, ali je takav proces neizbje`no pra}en predajom jo{ ve}e toplote sa toplijeg tijela na hladnije, a uz to je neophodan utro{ak mehani~kog rada. Na tom principu je zasnovan rad fri`idera.

Toplotna energija je energija haoti~nog kretawa molekula. Wu bi bilo mogu}e potpuno transformisati, naprimjer, u mehani~ku, kada bi svi molekuli u nekom datom trenutku odjednom po~eli da se kre}u u striktno usmjerenom pravcu, i u tom pravcu bi mogli da pokrenu, naprimjer, neki klip. Tada bi unutra{wa energija gasa u potpunosti pre{la u mehani~ki rad. Ali takvo usmjeravawe brzina molekula u istom pravcu (usprkos tome {to svaki od wih u svakom trenutku vremena mo`e da se kre}e u svom pravcu) je apsolutno nevjerovatno, zato {to bi svaki molekul morao "pogoditi" taj jedinstveni pravac, i sve bi se to moralo desiti u isto vrijeme sa ogromnom koli~inom molekula.

Dakle, toplotna energija nikada ne}e zacijelo pre}i u mehani~ku, elektri~nu ili bilo koju drugu energiju usmjerenog kretawa. Ali zato svaka druga energija u toplotnu prelazi u potpunosti, i pri tome ba{ u toplotnu energiju, prije nego u bilo koju drugu. U stvarnosti proces transformisawa jedne netoplotne u drugu netoplotnu energiju uvijek biva pra}en ve}im ili mawim toplotnim gubicima, to jest, "prvoklasna" energija nastoji da se "potro{i" na toplotu, ili da se "pokvari", uspjevaju}i da o~uva samo svoju op{tu koli~inu. Ako se uop{te ne predaje, energija, u najboqem slu~aju, zadr`ava svoj prethodni kvalitet.

Takav je jedan od fundamentalnih zakona prirode, koji ako ne uzmemo u obzir ne}emo biti u stawu da konstrui{emo nijednu toplotnu ma{inu. Kada su ga sredinom pro{log vijeka S.Karno i R.Klauzijus otkrili, materijalisti su na sve mogu}e na~ine nastojali da ga negiraju, ili da ga dovedu u kontradikciju sa zakonom o o~uvawu energije. "Energija je uni{tiva, makar samo kvalitativno - zna~i, ona mora da je stvorena?" - savr{eno logi~no izvla~i zakqu~ak Engels, ali odmah za tim dodaje: - "Apsurd!"

To je najboqe svjedo~anstvo da je materijalizam religiozna vjera. Ako neki prirodni zakon ili pojava pobija vjeru u odsutnost Boga - tim gore po taj zakon: materijalisti ga jednostavno ne prihvataju.

Primjena drugog na~ela termodinamike na svu Vasionu, zajedno sa zakonom o ireverzibilnosti nuklearnih reakcija, jednozna~no nas dovodi do zakqu~ka o kona~nim rokovima `ivota Vasione. U zatvorenom sistemu prije ili kasnije }e morati da nastupi toplotna ravnote`a, kada }e svi vidovi energije pre}i u toplotnu, a ova }e se sa svoje strane ravnomjerno raspodijeliti po svim tijelima sistema.

Ako je Vasiona zatvoren sistem, onda }e, prije ili kasnije, kada izvori termonuklearnog goriva izlu~e svu svoju energiju, a tu energiju proguta sva ostala materija u Vasioni, nastupiti stawe ravnote`e, kada }e sva materija imati jednaku temperaturu i nikakve energije, osim toplotne, u prirodi ne}e ostati. Takvo ravnote`no stawe su i nazvali "toplotna smrt" Vasione.

U principu, na{ sun~ev sistem, a i bilo koja druga zvijezda (skupina zvijezda) sa ta~ke gledi{ta priliva energije mo`e da se posmatra kao dovoqno zatvoren sistem. Energija pristi`e samo u obliku slabe svjetlosti zvjezdanog neba, ni{tavnog u pore|ewu sa lu~ewem same zvijezde.

Daqe: sun~ev sistem ulazi u sastav Galaksije i nije u potpunosti zatvoren zbog gravitacionih sila koje poti~u iz centra Galaksije i od svih drugih zvijezda. Ali bilo koja galaksija (ili skupina galaksija) je veoma jako udaqena od drugih galaksija (skupina galaksija), tako da se i ona mo`e posmatrati kao zatvoren sistem.

Zbog toga, ne samo Vasiona u cjelini, nego i svaka galaksija (skupina galaksija, zvjezdani sistem) mora te`iti ka toplotnoj smrti. [tavi{e, ako negdje u svemiru i postoji astronomski sistem u stawu toplotne smrti, nama }e biti veoma te{ko da ga opazimo, s obzirom da on ispu{ta ni{tavno malo niskotemperaturnog zra~ewa (onoliko koliko ih i prima), a nalaze}i se na velikoj udaqenosti od drugih astronomskih objekata, tako da vrlo malo uti~e na wih svojim gravitacionim poqem.

Dakle, stawe toplotne smrti Vasione koja postoji beskona~no mnogo vremena i koja je sama uzrok svog postojawa bilo bi neizbje`no i najpo`eqnije weno stawe. Kada bi `ivio po zakonima koji u wemu dejstvuju danas, svijet nikada ne bi izlazio iz tog stawa.

Jedinstveni izlaz da se teoretski doka`e mogu}nost pojave Vasione iz toplotne smrti - le`i u prihvatawu teze da Vasiona nije zatvoren sistem. Materijalisti su i poku{avali da smisle takav dokaz, ne primje}uju}i uvijek da su takvi dokazi upereni protiv wih samih. Jer, mi smo ti koji dokazujemo da Vasiona nije zatvorena, i da u ulozi vawske sile u odnosu na wu nastupa wen Tvorac i Promisliteq.

Kada bi bila prepu{tena svojim sada{wim zakonima, Vasiona ne samo da ne bi iza{la iz stawa toplotne smrti, nego bi se i veoma brzo vratila u to stawe u slu~aju da je neko ili ne{to i izvu~e iz tog stawa. Samo ka toplotnoj smrti mora biti usmjerena i wena takozvana evolucija, tj. samoproizvoqni razvoj po zakonima koji danas postoje u woj.

Problem toplotne smrti mo`e biti skinut sa dnevnog reda samo priznavawem ideje da je svijet stvorio Svemogu}i Tvorac, Koji ne samo da je jednom sve stvorio, nego i neprestano promi{qa o Svojoj tvorevini, ne dozvoqavaju}i joj da se prevrati u haos. O "evoluciji" zvijezda }emo govoriti posebno.

Kada ne bi bilo postojanog dotoka sun~eve energije - a to je energija visokog stepena usmjerenosti, "prvoklasna" energija - i kada ne bi bilo stalnog odbacivawa sa Zemqe suvi{ne niskopotencijalne toplote radi odr`avawa toplotnog balansa, toplotna smrt bi vrlo brzo zavladala i na planeti Zemqi. Me|utim, pokazuje se da za pojavu `ivota i wegovo odr`avawe nisu dovoqne samo materija i energija, nije dovoqna ~ak ni usmjerena, netoplotna energija.

Neophodno je uvesti jo{ jednu, izuzetno zna~ajnu, fundamentalnu kategoriju: informaciju.

U {kolskom kursu informatike se uop{te i ne pokre}e nikakva iole ozbiqnija diskusija o tome - {ta je to, zapravo, informacija. Me|utim, informacija, govore}i jezikom nauke, spada u onu grupu izuzetno te{ko opisivih pojmova, u koju spadaju i pojmovi "materija" i "energija". Materija, ba{ kao i energija, nema strogo odre|enu definiciju. Materija - to je objektivna realnost koja nam je data i koju osje}amo na{im ~ulima; to je ta~no, ali ova re~enica nije definicija, ona je samo poja{wewe, zato {to treba definisati pojam realnosti. Analogno, pod energijom podrazumijevaju neku mjeru kretawa koja se o~uvava koli~inski. Ovo tako|e nije odre|ewe energije, nego samo neka vrsta poja{wewa, kao {to se "ta~ka" u geometriji opisuje kao ne{to {to nema dimenzija.

Ne{to sli~no va`i i za informaciju: ni ona nema precizno odre|ewe. Radi poja{wewa mo`e se re}i da je informacija subjektivna realnost koju mo`e sazdati ili primiti samo ne~iji razum (svijest), pri tome realnost koja se predaje uz pomo} materijalnih nosilaca, sposobna da se na wima podvrgne promjeni ili obradi (za to i slu`e ra~unari).

Predaja informacija (infodinamika), u svim slu~ajevima gdje se radi sa informacijama, pot~iwava se odre|enim zakonima. Ali prije nego {to po~nemo govoriti o tim zakonima, moramo se ukratko upoznati sa pojmom nivoa informacija.

Da bi predali informaciju, izvor informacije (predajnik) i wen prijemnik se prethodno moraju dogovoriti o jeziku ili sistemu koda. Mama u~i svoje dijete da pravilno izgovara glasove i rije~i. U~iteq |aka u~i azbuci, odnosno, pokazuje kakvim }e simbolima ozna~avati slova na papiru da bi mogao da predaje ili prima informacije. Radio-telegrafista mora prvo da nau~i, naprimjer, morzeovu azbuku, a {ofer - saobra}ajne znake i td.

To je najni`i nivo informacije - stati~ki. Na ovom nivou predajnik samo predaje, a prijemnik samo prihvata kodirani signal, to jest, signal koji nosi simbole koji su poznati i predajniku i prijemniku.

Da bi bila pravilno shva}ena, informacija zahtjeva posebna pravila grupisawa kodnih oznaka, odnosno, zahtjeva jezik koji je jasan i predajniku i prijemniku. Jezik je skup rije~i i gramatika (pravila predaje misli rije~ima, da bi se od grupe rije~i mogla kreirati neka re~enica sa smislom, a ne besmisleni skup rije~i). Dva ~ovjeka mogu da komuniciraju samo pod uslovom da poznaju isti jezik. ^ovjek mo`e da "komunicira" i sa ma{inom, ako u wu ugradi sistem pravila algoritamskog jezika. Ako takvoj, "nau~enoj" ma{ini programer da program sa nepoznatom ili nepravilno upotrijebqenom komandom, ra~unarski sistem }e izbaciti poruku o gre{ci.

Jezik - to je vi{i, takozvani sintaksni nivo informacija. Haoti~no sastavqen skup dozvoqenih slova ne}e predati rije~ koja ima neko odre|eno zna~ewe. Drugim rije~ima, da bi se predala informacija, kod poznate azbuke mora biti ne prosto skup poznatih signala, nego sintaksno organizovan sistem, koji u sebe ukqu~uje poznate rije~i, objediwene u re~enice po odranije prihva}enim gramati~kim pravilima.

Me|utim, i sintaksno ispravno organizovana poruka mo`e biti takva, da sa sobom uop{te ne nosi nikakvu korisnu informaciju; to mo`e da bude obi~na besmilica, usprkos tome {to }e u woj sve rije~i pripadati poznatom rje~niku i {to }e one biti organizovane u skladu sa svim va`e}im pravilima gramatike. Primjer takve poruke su stihovi generisani ra~unarom. U memoriju ma{ine se pohrawuje odre|eni skup rije~i, i pri tome se one raspore|uju kao u obi~nom govoru: imenice, prilozi, glagoli i t.d. sa brojevima, pade`ima i nastavcima. Zadaju se i gramati~ka pravila povezivawa rije~i, da u re~enici budu zastupqeni i subjekat i predikat, u odgovaraju}im oblicima. Zadaje se i ritam stiha, odnosno, odre|ena u~estalost u promjenama nagla{enih i nenagla{enih slogova. Sve te zahtjeve mogu}e je unijeti u program, naro~ito ako se koristi sintaksno jednostavan jezik kao {to je, naprimjer, engleski. Rezultat koji se dobija je otprilike ovakav - evo dvije strofe koje je napisao ra~unar:

Jedinstvena vrijednost elektronskog pjesnika je u tome {to za stvarawe budala{tina poput ove on tro{i relativno malo vremena.

Dolazimo, dakle, do jo{ vi{eg nivoa informacije - do wenog zna~ewa. To je takozvani semanti~ki nivo. Prijemniku informacije je potreban smisao, a ne skup rije~i i simbola, makar on bio sintaksno potpuno ispravno organizovan.

Na kraju, nivo informacije, koji je jo{ vi{i od semanti~kog, jeste voqni. Predajnik je imao ciq kada je predavao smi{qenu poruku. Prijemnik bi u principu morao da da svoju reakciju na poruku, povratnom spregom, po kojoj predajnik mo`e da ocijeni u kojoj je mjeri ciq poruke dostignut.

Sve do sada re~eno o nivoima informacije ukratko }emo opisati shemom na sl. 2.

Sl. 2. Nivoi informacije. Shema.

Radi ilustracije dejstva ove sheme pogledajmo primjere.

Primjer 1. Kompozitor `eli da stvori komad ili simfoniju. Na neki (te{ko shvatqiv) na~in on u sebi "~uje" osnovnu melodiju. To je semanti~ki nivo. Zatim on to {to je "~uo" odsvira na instrumentu, potom razra|uje druge teme i partituru. Taj je posao vi{e tehni~ke prirode - to je sintaksni nivo. Na kraju on zapisuje note - to je stati~ki nivo.

Muzi~ar uzima wegove note i ~ita ih (stati~ki nivo). Na muzi~kom instrumentu reprodukuje muziku - sintaksni nivo. Shvata raspolo`ewe kompozitora i ono {to je on htio da izrazi - semanti~ki nivo. [aqe odu{evqeno pismo autoru i saziva dru{tvo na muzi~ko ve~e - nivo povratne sprege.

Primjer 2. Programer dobija zadatak da na personalnom ra~unaru izra~una neku funkciju, naprimjer, sinus nekog ugla. On je rje{ava matemati~ki, razra|uju}i ili primjewuju}i za dati slu~aj aritmeti~ki metod rje{avawa. Kao rezultat dobija se algoritam - to je semanti~ki nivo. Prona|eni algoritam on izla`e na algoritamskom jeziku - sastavqa program. To je sintaksni nivo.

Kompajler programa u ra~unaru provjerava da li je program pravilno zapisan na algoritamskom jeziku. Poslije ispravqawa sintaksnih gre{aka taj program upada u prevodilac, koji prevodi program zapisan u algoritamskom jeziku na nivo kodova ra~unara - u binarno zapisanom obliku - to je ~isti nivo koda. Na tom nivou se odvija prerada unesenih brojeva prema definisanim pravilima i algoritmu. Zatim prevodilac obratno prevodi obra|enu informaciju na algoritamski jezik i neophodni dio informacije prikazuje (u odgovaraju}em formatu) na ekranu ili {tampa~u programera. Ovo je opet sintaksni nivo. Rad ma{ine se ovdje zavr{ava, a programer jo{ mora da shvati smisao dobijenog rezultata i po tom smislu da sudi o ispravnosti svog algoritma.

Ako je, naprimjer, dobijeni rezultat ve}i od 1, o~igledno je da je programer pogrije{io u algoritmu. To je ve} semanti~ki nivo prihvatawa informacije, koji se zavr{ava voqnom odlukom ~ovjeka: ili }e prepravqati program, ili }e se zadovoqiti rezultatom i po tom programu izra~unavati i druge numeri~ke podatke.

Na navedenoj shemi i primjerima jasno je vidqiva uloga tehni~kih pomagala i instrumenata u predaji (preradi) informacija. Stati~ki i sintaksni nivoi stvaraju neki prostor za djelovawe tehni~kih sredstava. Ma{ina mo`e da potpomogne, ali samo na sintaksnom nivou, ako do|e do neke gre{ke. Ali ona ni u kojem slu~aju ne mo`e da na|e gre{ku u samom algoritmu. Dobro odabran ili napravqen instrument mo`e uqep{ati muziku, ali bezukusnu melodiju da ispravi - on nije u stawu. Da bi se takve stvari ispravile, neophodan je qudski razum.

Uo~imo tako|e da niti instrument sam daje muziku, niti personalni ra~unar sam prera|uje informacije. Ra~unar na ekranu ili {tampa~u prikazuje istu informaciju koja je u wega bila unesena, samo u druga~ijem obliku. On }e vi{ekratno ponavqati gre{ku algoritma i dovesti je do apsurda. Nije slu~ajno {to korisnici ra~unara imaju pomalo grubu, ali potpuno istinitu po{alicu: ra~unar je obi~ni glupan, ma koliko memorije imao i ma kako brzo radio.

Mo`e li skup kodiranih znakova slu~ajno da se preobrazi u informaciju koju neko mo`e da primi, koja ima pravilnu sintaksu i neku - bilo koju - semantiku, odnosno, zna~ewe, smisao?

Pogledajmo sqede}i, najprostiji mogu}i primjer. Zapi{imo najprostiju i najkra}u poruku:

IVAN + TAWA = QUBAV

Poruka sadr`i 15 simbola, ukqu~uju}i aritmeti~ke znake. Radi jednostavnosti primjera pretpostavimo da takav alfabet ne sadr`i vi{e od 32 znaka. Vjerovatno}a da prvi znak slu~ajno bude onaj koji treba da bude (I) je jednaka 1/32. Ista takva vjerovatno}a va` i za svako drugo slovo ili znak. Kona~na vjerovatno}a }e biti jednaka proizvodu 16 takvih vjerovatno}a, to jest (1/32)¹⁶ = (1/2)⁸⁰ = 10^-24.

Po redu veli~ine ta je vjerovatno}a jednaka vjerovatno}i da molekul ~itavog mola gasa pod klipom odjednom dobije brzinu, sa smjerom u jednom pravcu, ~ime bi bio naru{en drugi princip termodinamike: unutra{wa energija gasa bi pre{la u kineti~ku energiju klipa gotovo u potpunosti!

Vjerovatno}a takvog doga|aja je enormno mala. A namjerno smo izabrali najprostiju mogu}u informacionu poruku. Odavde slijedi zakqu~ak: informacija se ne mo`e pojaviti slu~ajno. Wu stvoriti i zakodirati mo`e samo razum. Razum, pak, koji stvara informaciju uvijek ide od ciqa i semantike ka sintaksi i kodu, ali ne i obratno. Prvo mora{ da zna{ {ta ho}e{ da od{tampa{, pa tek onda da zaplete{ prstima po tastaturi.

^ak i kada bi se nekakva poruka sa smislom i pojavila slu~ajno, wen smisao i ciq se ne bi mogli pojaviti sami od sebe, od pravilne sintakse "odozdo prema gore". Informacija se stvara samo od ciqa prema smislu i nani`e, a nikako ne u suprotnom smjeru.

Kao rezultat dobijamo "prvi zakon" informatike, koji se mo`e izraziti ovako: informaciju ra|a (stvara) samo razum, a ne slu~aj. Informacija se ne pojavquje ni iz ~ega. Veoma nalik na prvi princip termodinamike: energija se ne pojavquje ni iz ~ega.

Postoji i drugi, tako|e izuzetno va`an zakon informatike, kojeg tako|e pre}utkuje {kolski uxbenik, ali koji se koristi u svim informacionim sistemima.

Informacija izra`ena kodom (na stati~kom nivou) mo`e da se ~uva i predaje na najrazli~itijim materijalnim nosiocima, samo pod uslovom da su oni u stawu da ne gube ili pokvare sam kod. Zna~ewe informacije je apsolutno nezavisno od na~ina wenog pohrawivawa i predaje: na papiru, na disketi, u elektronskoj memoriji, u zvu~nom zapisu glasa. Roman "Evgenije Owegin" se mo`e napisati gu{~ijim perom, a kompjuterski "stihovi" mogu da se ~uvajuu u najsavr{enijoj elektronskoj memoriji - semantika informacija koja se sadr`i u tim djelima ne}e zavisiti od wihovog materijalnog nosioca.

[to se ti~e informacije, zapisane na bilo koji na~in na bilo kakvim nosiocima, primje}eno je jedno, nikada ne naru{eno pravilo: prilikom mehani~kog kopirawa i pohrawivawa informacija se nikada ne poboq{ava, to jest, u idealnom slu~aju ona ostaje ista, a u realnosti se ona mo`e ili izgubiti ili djelimi~no pokvariti slu~ajnim upadawem vawskih signala {uma. Svako ko je imao priliku da radi sa kasetama i diskovima koji se presnimavaju po nekoliko puta to prekrasno zna. Taj zakon informatike, ipak, nemaju u vidu studenti i |aci kada nepromi{qeno prepisuju od svojih kolega doma}e zadatke ili kontrolne radove. Ali profesori na osnovu svog iskustva prekrasno znaju taj zakon, i lako mogu da vide ko je od koga prepisao, a ko je zadatak rje{avao samostalno. Prilikom prepisivawa od susjeda lako mo`e da se prekopira wegova gre{ka, a zbog brzopletosti takvih radwi mo`e i da se napravi svoja; drugim rije~ima, informacija prilikom predaje ima sposobnost da se kvari.

Drevne rukopise uvijek su prepisivali samo pismeni prepisiva~i, i tekstovi su se minuciozno provjeravali. Posebnu pa`wu je trebalo poklawati prevo|ewu teksta sa jednog jezika na drugi. Za takav posao su anga`ovani iskqu~ivo qudi koji su do savr{enstva poznavali oba jezika, a pri tome poznavali i samu temu, pa su zahvaquju}i tome mogli ispravno da shvate i sadr`aj i smisao prevo|enih tekstova. I dan-danas, da bi se neki nau~ni ili bilo koji drugi specijalizovani tekst sa jednog jezika preveo na drugi, neophodno je da se time pozabavi veoma stru~an prevodilac, koji izuzetno dobro razumije smisao teksta koji prevodi.

Nigdje i nikada nije opa`en slu~aj da je prilikom kopirawa ili pohrawivawa neke informacije stvorena nova ideja (tj. nova informaciona poruka) na semanti~kom nivou. Izuzetak mo`e da predstavqa samo slu~aj svjesne dezinformacije ili informacione diverzije, kada ne dolazi do gre{ke prilikom kopirawa, nego se radi o svjesnoj falsifikaciji. Ali i u to je neophodno da se umije{a razum.

"Drugi princip infodinamike", koji glasi da se inormacija prilikom ~uvawa i kopirawa ne mo`e stvoriti niti poboq{ati, nego, ba{ naprotiv, nastoji da se samoproizvoqno pokvari pretvarawem signala sa zna~ewem u informacioni {um - potpuno je analogna drugom principu termodinamike. Oba zakona, na taj na~in, na raznim nivoima egzistencije materije izra`avaju neku jo{ op{tiju zakonomjernost, koja se lako mo`e ilustrovati uz pomo} teorije vjerovatno}e. Ista ta zakonomjernost se mo`e demonstrirati vrlo prosto, za radnim stolom ili u ku}i; wu vidimo i u razvoju dru{tvenih procesa. Nered, haos bilo kakve vrste, razru{ewe, odsustvo strukture i organizacije imaju najve}u vjerovatno}u de{avawa, i svi (najraznovrsniji mogu}i) procesi - ne samo termodinami~ki - proizvoqno idu po liniji narastaju}eg haosa. Haos, pak, se presijeca samo razumnim uplivom usmjerene energije.

Da bi se napravila ku}a, automobil ili bilo {ta drugo, odnosno, da bi se materija prevela u strukturno organizovanije stawe, neophodna je, prije svega, materija, a odmah za wom i usmjerena (netoplotna) energija - mehani~ka, elektri~na; na kraju, potrebna je jo{ i - informacija. Neophodan je plan stvarawa, sastavqen u potpunosti unaprijed. Neophodna su tehni~ka znawa: kako se postavqaju cigle, kako se pravi malter. Bez toga ku}u nikada ne}e{ napraviti. Slu~ajna djelatnost nad predmetima, kada se usmjerena energija obra}a ka materiji bez odre|enog ciqa, u stawu je samo da pove}a nered.

Konstruktor stvara objekat u formi ideja, na semanti~kom nivou. Svoju misao on izra`ava op{tim prora~unima, rije~ima, crte`ima. Detaqe tih ideja mogu da razra|uju wegovi pomo}nici iz projektantskog biroa. Tehnolog tu semantiku prevodi na sintaksni nivo, razra|uju}i redoslijed operacija prilikom izrade detaqa i ~vorova. Radnik prevodi sintaksu tehnologije neposredno u "kod" proizvoda. Proizvod, na taj na~in, nosi u sebi ideje konstruktora, zapisane po pravilima informatike na naro~itom, slo`enom jeziku tehnologije. Poslije izrade proizvod se provjerava. Prvo se kontroli{u dijelovi i ispravnost wihovog povezivawa (sintaksni nivo). Zatim se provjerava radna sposobnost odre|enih podsistema (naprimjer, avionskog motora). Zatim slijedi provjeravawe ~itavog proizvoda - probni let aviona, naprimjer. Ideja se vra}a svom autoru, sada ve} u ovaplo}enom vidu.

Ne postoji ni jedna tvorevina koja ne bi na sebi nosila informaciju koju je u wu zalo`io wen tvorac.

Da li bezobli~ni kamen nosi u sebi bilo kakvu informaciju? Ostavimo za sada to pitawe bez odgovora, jer, ako mi ne mo`emo da primimo neku informaciju, to jo{ ne zna~i da we uop{te nema. Me|utim, ako samo letimi~no pogledamo neku tablicu kineskog pisma, ~ak i ako ne znamo kineski, lako }emo zakqu~iti da je tu ne{to zapisano, da je tu unesena neka informacija.

Na sli~an na~in, kada kroz elektronski mikroskop pogledamo na `ivu }eliju, uvidje}emo potresnu koli~inu savr{eno o~igledno zapisanih informacija. [kolska znawa iz citologije i organske hemije dozvoqavaju nam da pone{to od toga i razumijemo.

Hromozomi (ta~nije, molekuli DNK) sami po sebi predstavqaju cijelu kwigu, napisanu rije~ima (genima) koje se sastoje od ~etiri slova - nukleotida, koji se ponavqaju u razli~itim kombinacijama. Pred nama su ve} dva ni`a nivoa informacija: kod i wegova sintaksa. Ta kwiga (koja vi{e li~i na perforiranu traku) djelimi~no se prepisuje na drugu, woj sli~nu traku - informacionu RNK, a ova, sa svoje strane, na bjelan~evinu, odre|uju}i joj strukturu. Alfabet jezika bjelan~evina ne sadr`i vi{e samo 4, nego 20 slova, i svaka "rije~" od tri "slova DNK" ozna~ava jedno "slovo" bjelan~evine - aminokiselinu. ]elija posjeduje posebni mehanizam kontrole pravilnosti prepisivawa i "prevo|ewa" informacije sa jezika DNK na jezik bjelan~evina. Bjelan~evina, "prepisana" i sastavqena pravilno, mora da izvr{i svoj zadatak u }eliji: naprimjer, da poslu`i kao katalizator za neku drugu reakciju. Smisao postojawa date bjelan~evine se i sastoji u tome - da izvr{i svoj zadatak. U tome se sastoji semanti~ki nivo informacije prepisane iz DNK, odnosno, weno zna~ewe. Sveukupnost zna~ewa svih informacija jedne }elije je u tome da ona raste, da se reprodukuje i izvr{ava neke funkcije u organizmu. To je ciqni nivo informacije u }eliji.

Ako radimo sa informacijom, ona mora da se pot~iwava svojim zakonima, kojima se pot~iwava i u svim qudskim - mnogo primitivnijim i grubqim - informacionim sistemima. Na svim nivoima mi jasno vidimo kako nam se predaje informacija `ivota: kod, sintaksa, zna~ewe. Kao prijemnik informacija mo`e da poslu`i ~ovjek, ako posmatra svu tu sliku. Ako posmatra~a (~ovjeka) nema, onda je prijemnik informacije Sam wen Isto~nik. Na sli~an na~in i konstrkuter aviona, kada posmatra wegov probni let, biva i isto~nik i prijemnik informacije.

Ovdje treba ista}i i kolosalnu gustinu zapisanih informacija u molekulu DNK. Svaki od ~etiri nukleotida mo`e se opisati pomo}u dvaju binarnih cifara - bitova: naprimjer, 00 - prvi nukleotid, 10 - drugi, 01 - tre}i, 11 - ~etvrti. Poznat je broj nukleotida u DNK, poznata je i zapremina wene spirale. Mo`emo izra~unati koliko se bita informacije sadr`i u jedinici zapremine "infoskladi{ta". Za obi~ne molekule DNK ta gustina informacije iznosi 10²¹ bit/cm³, a u najsavremenijim elektronskim mikroshemama ona iznosi 4*10⁷ bit/cm³. Razlika je u 13 potencija! Op{ta suma svih informacija, zapisanih u svim bibliotekama svijeta, procjewuje se na 10¹⁸ bita. Kada bi ta informacija bila pohrawena u molekulu DNK, za wu bi bilo dovoqno mjesta da stane na 1% zapremine jedne glave jedne obi~ne ~iode. Kada bismo svu informaciju svih biblioteka svijeta zapisali na mikrosheme, visina takve sheme, kada bismo je slagali po stopama, ona bi se protegnula - od Zemqe do Mjeseca.

Nije li takva gustina tako slo`ene informacije jo{ jedno bqe{tavo svjedo~anstvo premudrosti Tvorca, Koji ne samo da je stvorio samu informaciju, nego je na{ao superioran na~in da je tako kompaktno zapi{e?

Postavqa se pitawe: da li sva informacija koja je neophodna za `ivot organizma mo`e biti predana ure|enim nizom nukleotida? Ovdje ne ispu{tamo iz vida da se sva informacija o bjelan~evinama i uop{te o materiji }elije predaje upravo tim nizom nukleotida. Ovo pitawe }e tako|e biti posebno obra|eno. Ali ovdje }emo ga formulisati jednostavnije. Da li informacija uop{te mo`e biti izra`ena alfabetnim kodovima, odnosno, u su{tini - bitovima i bajtovima?

Dva ~ovjeka slu{aju jednu te istu muziku ili stihove, ~uju svaki zvuk, razumiju svaku rije~ ili melodiju. Da li }e oni jednako do`ivjeti informaciju na wenom semanti~kom nivou?

Dva u~enika izu~avaju jedan te isti predmet biologije u {koli, odgovaraju na ispitu za jednu te istu "peticu" proces sinteze bjelan~evine. Da li su jednaku informaciju iz pro~itanog i shva}enog izvukli oba, ako je jedan u~enik vjernik, a drugi - materijalista?

I tako, zna~ewe informacije nije odre|eno samo sintaksom i kodom predane poruke. Paralelno sa zakodiranom informacijom postoji i dopunska informacija, koja se ne mo`e izraziti kodovima, i koja je odre|ena osobinama - kako predajnika, tako i prijemnika. Ali po{to i predajnik i prijemnik jesu razum, a razum je svojstven li~nostima, i za svaku li~nost je on savr{eno poseban, na ovom mjestu se zavr{ava oblast nauke.

Informatika spada u oblast nauke samo dok baratamo sa materijalnim nosiocima informacije. Informacija koja je kodirana i predana materijalnim nosiocima je objektivna. Budu}i zapisana, ona se vi{e ne nalazi u razumu predajnika ili prijemnika. Wu mo`e da primi bilo koji tre}i posmatra~, on mo`e da shvati wen kod, sintaksu, semantiku (barem do odre|enog stepena), mo`e da izra~una koli~inu informacija, da je prevede na drugi jezik ili drugi nosilac i td. Sve ove djelatnosti spadaju u oblast nauke, koja neizostavno zahtjeva da u predmetima svog izu~avawa postoje neke objektivne zakonomjernosti i da se zapa`awa i eksperimenti mogu ponoviti sa istim, predvidivim rezultatima.

^im po~nemo da pri~amo o informaciji koja ne mo`e da se kodira, oblast nauke se tu odmah prekida. Ali ne mo`e se re}i da se svo qudsko znawe ograni~ava samo naukom ili informacijama koje mogu da se kodiraju (izraze rije~ima). Religiozni `ivot, sama vjera ~ovjeka - u zna~ajnoj mjeri predstavqa informaciju koja ne mo`e da se kodira, da se izrazi rije~ima. Priznavaju}i da takva informacija postoji, ne}emo o woj nastaviti da razgovaramo, jer smo se dogovorili da }emo ovaj razgovor dr`ati strogo u okvirima nauke.

Isto tako ne}emo razmatrati i predaju informacija koja se odvija izvan materijalnih nosilaca. Da li je informacija sposobna da bude predana ba{ tako: uop{te izvan sintakse i koda, bez ikakvih rije~i, bez ikakvog zvuka ili ~itawa, da bi semantika Isto~nika bila neposredno predana prijemniku? U svakodnevnom `ivotu toga, naravno, nema. Ali to ne zna~i da takve predaje uop{te ne mo`e biti. Na kraju krajeva, sva otkrovewa iz nematerijalnog svijeta, bez obzira na wihov sadr`aj, istinitost ili la`nost, predaju se upravo na taj na~in. Ponekad se za ozna~avawe takvog na~ina informacione razmjene upotrebqava rije~ "telepatija".

Po{to jedinu osnovu za otkrovewe u smislu na~ina predaje misli predstavqa samo Bog, samo On ima pravo da presu|uje kada se tu predaje istina, a kada la`. Slovo Bo`ije nas u~i da je u svojem sada{wem stawu ~ovjek prakti~no nesposoban za istinska Bo`anstvena otkrovewa, i da na taj na~in on op{ti naj~e{}e sa svijetom demona, {to, normalno, ~ovjeku ne}e donijeti nikakvog dobra, ni u ovom, ni u budu}em `ivotu. Izraziv{i ovu kratko ali grozno upozorewe ~itaocu protiv bilo kakvih zanimacija sa telepatijom, ostavi}emo bez pa`we i taj predmet, po{to ni on ne spada u oblast nauke.

Sa pomenutim prirodnim zakonima podrobnije i konkretnije }emo se upoznati na lekcijama kreacione astronomije i biologije. Za sada poku{ajmo da sebi pojasnimo i zapamtimo zakone o kojima smo govorili u ovoj lekciji.

1. Energija zatvorenog sistema nastoji da se uz o~uvawe svoje op{te koli~ine iskvari kvalitativno, odnosno da pre|e u toplotnu energiju haoti~nog kretawa materijalnih ~estica (drugi princip termodinamike).

2. Informacija nije u stawu da stvori samu sebe; wu stvara samo razumni izvor, za razumnog prijemnika. Sama po sebi informacija nije materijalna, po{to ne zavisi od svog materijalnog nosioca.

3. Prilikom predaje i ~uvawa na materijalnim nosiocima, informacija se ne pove}ava i ne poboq{ava. U idealnom slu~aju ona ostaje ista, a u realnom - djelimi~no biva izgubqena i/ili biva djelimi~no o{te}ena {umom (besmislenim skupom parazitskih kodnih signala).

Iz navedenih zakona proisti~u sqede}i zakqu~ci:

A. Svijet je imao po~etak u vremenu, po{to ne bi mogao beskona~no dugo postojati po svojim sada{wim zakonima. Ovo proisti~e iz drugog principa termodinamike i raspodjele nuklearnih potencijala.

B. Svijet je stvorio Razumni Tvorac, po{to sav svijet nosi informaciju (a naro~ito sve `ivo), a informacija ne ni~e izvan razuma.

V. Pot~iwavaju}i se savremenim zakonima, priroda nije sposobna da samu sebe poboq{ava ili da se razvija u pravcu uslo`wavawa svoje organizacije, po{to se energija i informacija u woj ne ~uvaju niti poboqa{avaju samoproizvoqno, nego se kvare, kvalitativno se pogor{avaju. Drugim rije~ima, to zna~i da je uzlaze}i samoproizvoqni razvoj (evolucija) nemogu}. Neophodno je u~e{}e vawskog razuma i dovod usmjerene energije sa strane.

Poput energije i informacije, i sama materija te`i ka kvarewu, ka gubqewu kvalitativne raznovrsnosti. To smo vidjeli na primjeru nuklearnih reakcija koje vode ka uni{tavawu lakih i te{kih elemenata, do najstabilnijeg i najvjerovatnijeg "sredweg" stawa. Isto to vidimo i u hemiji. ^iste tvari streme da se nepovratno pomije{aju ili sjedine u stabilna jediwewa, koja su ina~e pogubna za `ivot: okside, nitrate, slo`ena jediwewa. Smjesa i stabilno (a zbog toga i pogubno!) jediwewe su vjerovatnija i energetski rentabilnija stawa, kao {to je toplotna ravnote`a vjerovatnija od raznolikosti temperatura, a "{um" vjerovatniji od osmi{qenog signala. Tamo gdje se stvari prepu{taju samim sebi i voqi slu~aja - tamo svijet stremi da se prevrati u gigantsku deponiju sme}a, tamo gospodare smrt, raspad, razru{ewe i haos, a nikako ne uzlaze}i evolucioni razvoj.

Oni koji ne priznaju razumnog Tvorca, prinu|eni su da razum i svemo} pripisuju samoj tvorevini, tj. materiji i energiji. Po tome su veoma sli~ni drevnim paganima (koji su suncu i ogwu pripisivali bo`anstvene osobine), tako da im malo vrijedi to {to svoje poglede na svijet oni gordo progla{avaju nau~nim.

Nije slu~ajno to {to se u {kolskim uxbenicima svi zakoni koji su ovdje spomenuti jednostavno zaobilaze, bez obzira na to {to su oni univerzalni a jako prosti za objasniti. [kolsko obrazovawe i daqe ostaje isto onako ideologizovano, kao {to je bilo i za vrijeme vladavine ateizma; tako je ne samo u na{oj zemqi, nego i u cijelom svijetu. Zna se da je, ~im su se u genetici pojavila razmi{qawa i ideje sa pozicija informatike, pa i kada se pojavila sama teorija informacija, i jedno i drugo odmah u SSSR-u progla{eno za "bur`oaznu la`enauku", a sami nau~nici koji su se odva`ili da takve ideje iznesu u javnost platili su za wih li{avawem slobode ili ~ak `ivota.

Me|utim, da li je mogu}e formirawe nau~nog pogleda na svijet, kada se fundamentalni zakoni prirode uop{te ne prou~avaju, ili se wihovo izu~avawe presijeca ovakvim metodama?