Jedno od najspornijih pitawa evolucionog u~ewa jeste zasnivawe ~ovjekovog porijekla na `ivotiwskim precima (majmunima), kao i zakqu~ak koji slijedi iz te tvrdwe, koji se svodi na to da je biolo{ku evoluciju ~ovjeka smijenila wegova socijalna evolucija, tj. postepeni uzlazni razvoj ~ovjeka i dru{tva (socijalno-ekonomskim progresom). U takvom u~ewu se nazire ovakva logika: ako su savremeni dvono{ci potomci nerazumnih ~etverono`aca, onda se, zaista, ~ovje~anstvo pribli`ava svijetloj budu}nosti, {to se, uzgred budi re~eno, ve} i vidi, ako se pogleda na savremenu stvarnost. Pojavquje se pitawe: a da li je ta~na polazna premisa - da ~ovjek poti~e od majmuna?

Strogo govore}i, argumenti koje smo navodili protiv biolo{ke evolucije sami po sebi ne daju konkretan odgovor na dato pitawe. Prirodno formirawe vrsta u okvirima polaznog genotipa predstavqa izu~eni nau~ni fakat. Nisu li ~ovjek i ~ovjekoliki majmuni, zapravo, varijacije na temu zajedni~kog pretka? Na ovo pitawe jo{ nismo dali odgovor.

U {kolskom uxbeniku kao prvi dokaz o ~ovjekovom porijeklu od majmuna slu`e morfolo{ke karakteristike, tj. to {to ~ovjekoliki majmuni imaju nokte, jednak broj rebara i pojasnih pr{qenova, sli~nu gra|u zuba, sli~ne bjelan~evine i, na kraju krajeva, ~ak i zajedni~ke parazite (va{i).

Za neupu}enog ~ovjeka sve ovo zvu~i prili~no ubjedqivo; me|utim, ne treba gubiti iz vida ogromnu slo`enost gra|e svakog organizma, a naro~ito qudskog, zbog koje ~ak i ti priznaci sli~nosti ne zna~e mnogo. Pogotovo ako se uzme u obzir da ima mnogo `ivotiwa koje su qudima sli~nije, po mnogo vi{e karakteristika, od majmuna.

Kako smo ve} vidjeli, {impanza ima par hromozoma mawe od ~ovjeka i gu{tera. Prema sli~nosti u sadr`aju aminokiselina ~ovjeku je najbli`a koko{ka, a ne majmun. Po gra|i zuba bli`e od majmuna uz ~ovjeka stoji sviwa. Pada nam na pamet jedan skandal sa pronalaskom polumajmuna-polu~ovjeka, kada je zub sviwe bio prihva}en kao zub na{eg fantomskog pretka kojeg su nazvali "~ovjek iz Nebraske". Sviwski bubreg se gotovo ne razlikuje od qudskog; poznati su slu~ajevi uspje{nog presa|ivawa sviwskih bubrega na ~ovjeka. Sviwe su, za razliku od "vegetarijanaca" majmuna, sva{tojedi, wihova ko`na reakcija je sli~na qudskoj, a specifi~na te`ina krvi je bli`e qudskoj (odmah tu je i zec), nego {to je to kod majmuna.

U nekim crtama pona{awa mnoge `ivotiwe imitiraju ~ovjeka mnogo boqe od majmuna. Tako naprimjer slonovi mogu da koriste rudimentarno oru|e za rad, i ne samo radi domagawa hrane. Oni su u stawu da obavqaju jednoliki rad i da razumiju qudske komande na tri do ~etiri razli~ita jezika, za {ta su majmuni apsolutno nesposobni. Pokazuje se da slonovi ~ak i zakopavaju svoje mrtve ro|ake zemqom i biqkama. Papagaji su u stawu da razgovijetno po slogovima ponavqaju qudske rije~i, {to majmune niko jo{ nije uspio da nau~i. U Australiji postoji vrsta ptica koje umiju svoja gnijezda iznutra oslikavati bojom od vo}nih sokova pomije{anih sa pquva~kom. Wihovi mu`jaci poklawaju svojim izabranicama poklone koji nemaju nikakvu upotrebnu vrijednost, kao {to je, naprimjer, cvije}e.

Ovakvih primjera ima mno{tvo, ali mi se ne}emo na wima zadr`avati. Sli~nost gra|e i pona{awa ~ovjeka i `ivotiwa u nekoim crtama se ne mo`e priznavati za blisku srodnost ili zajedni~ko porijeklo. Postoje vrlo o{tre, bukvalno nepremostive crte razlikovawa ~ovjeka i majmuna. Ne radi se prosto o umnim sposobnostima ili socijalnoj organizaciji, radi se o gra|i skeleta, tj. o karakteristikama koje imaju objektivno paleontolo{ko zna~ewe. Izdvojimo ovdje samo tri od wih.

Prve dvije su povezane sa uspravnim hodom ~ovjeka. Da bi se odr`ala ravnote`a, bi}u koje kora~a uspravno je potreban mnogo razvijeniji vestibularni aparat od onog {to ga imaju ~etverono{ci, a to se odra`ava na strukturu lobawe. Upore|ivawe kanala unutra{weg uva ~ovjeka i majmuna po toj karakteristici govori o nepremostivoj razlici izme|u wih.

Osim toga, uspravni hod sam po sebi podrazumijeva mogu}nost ispravqawa koqena. Postoje majmuni (giboni, patuqaste {impanze - bonoboi, i jo{ neki) koji su u nekim slu~ajevima u stawu da se po zemqi kre}u na zadwim {apama (medvjed ili pas se tako|e mogu nau~iti ovome). Ali ni jedan od ovih majmuna ne ispravqa koqena, {to se jasno mo`e razumjeti ako se pogleda na gra|u wihovog koqeni~nog sistema. Uspravno hodawe se mora odraziti i na strukturu karli~nog ~vora.

^ovjek, makaki i dugopeta{i nemaju kost koja se na latinskom zove baculum, a koju imaju ~ovjekoliki majmuni i drugi primati.

Ukratko, i bez svega toga je jasno da se skelet ~ovjeka ne mo`e zamjeniti sa skeletom majmuna. Ovdje smo izdvojili samo neke karakteristi~ne crte, koje }e nam zatrebati kada budemo analizirali fantomske pretke ~ovjeka - hominoide.

Za najtvr|i argument koji govori u prilog majmunskog porijekla qudi sami evolucionisti priznaju pronalaske fosila "prelaznih formi" iliti qudi-majmuna. Ako vrijeme postojawa kosmosa, zemqe i `ivota na woj ograni~imo nekolicinom hiqada godina, ne}emo imati vremena da prevratimo ~ak ni majmuna u ~ovjeka, a ne samo bakteriju u majmuna. Pet - {est hiqada godina unazad ~ovjek je imao na zemqi visokorazvijene civilizacije i pisane spomenike. Vremena za tako kratku evoluciju prakti~no ne ostaje.

Evoluciona, pak, teorija za pretvarawe majmuna u ~ovjeka tra`i nekoliko miliona godina. U tom slu~aju, gorwi slojevi naslaga morali bi sadr`ati otprilike hiqadu puta vi{e ostataka hominoida, nego {to ima arheolo{kih iskopina drevnih qudi kojima se nikako ne mo`e dati vi{e od nekoliko hiqada godina. Mi bismo bukvalno morali da hodamo po kostima na{ih majmunolikih predaka!

U stvarnosti je slika apsolutno suprotna. Iskopanih ostataka qudi (po gra|i potpuno savremenih nama) arheolozi su prona{li na hiqade puta vi{e od materijala koji oni nazivaju hominoidi. Ve} smo govorili o pronalascima normalnih qudi u slojevima koji su mnogo stariji od onih u kojima bi trebali da se nalaze hominoidi, i tamo se radilo o detaqnim i cjelokupnim ostacima: gotovo cio kostur, gotovo cijela lobawa. Me|u hominoidima, pak, do dan-danas nije prona|en ni jedan jedini cio skelet, prakti~no ni jedna ~itava lobawa, a ve}ina opisanih i rekonstruisanih vrsta "zasnovana" je bukvalno na 1-3 kosti, a ni one nisu bile cijele.

Poznato je ovakvo pore|ewe: kada bi se svi ostaci tih na{ih fantomskih predaka sakupili i strpali u jedan mrtva~ki sanduk, i tada bi u wemu ostalo jo{ prili~no slobodnog mjesta. A ne mo`e se re}i da se potraga za takvim kostima vodila non{alantno. U~eni svijet i obrazovana publika bukvalno su se dali u lov na par~ad ko{~ica koje bi se mogle protuma~iti kao prelazna karika u lancu od majmuna do ~ovjeka, i od svakog takvog pronalaska pravili su senzaciju. Sve ovo - uz ~iwenicu da je kompletan qudski skelet na cijelih stotinu godina bio uklowen od pogleda posjetilaca izlo`be muzeja samo zbog toga {to je bio prona|en u slojevima 15 miliona godina "starijim" od onih u kojima su tra`ili hominoide. I uop{te, ostataka qudi, wihovog oru|a za rad i otisaka nogu u "dinosauruskim" slojevima ima mnogo vi{e od sumwivih ko{~ica svakojakih "pitekusa" u kasnijim slojevima.

Ovakvo stawe stvari u realnosti se ne smije gubiti iz vida kada se analiziraju iskopani fosili. Suo~avamo se sa o~itim prejudicirawem u nau~nim istra`ivawima, od koje je nemogu}e o~ekivati izvagane i promi{qene rezultate. Stvar je do{la do naj~istijih falsifikacija nekih vrsta okamewenih ostataka.

Najskandalnija mistifikacija takve vrste bio je takozvani "pitldaunski ~ovjek" ili eoantrop. U Pitldaunu (Engleska) je godine 1908. bila prona|ena okamewena qudska lobawa. Za nastavak iskopavawa latili su se marqivi lovci na lobawe i ubrzo prona{li majmunsku vilicu i nekoliko zuba. Dodu{e, vilica je bila povrije|ena upravo na mjestu gdje je trebala da se spoji sa lobawom (Sl. 19).

Otkri}u je bila data naj{ira reklama. O woj su pisali popularne kwige i za{titili na woj stotine doktorskih disertacija. Za tridesetogodi{wicu pronalaska bio je podignut monumentalni obelisk "prvom Englezu".

Sl. 19. Eoantrop (pitldaunski ~ovjek). Rekonstrukcija lobawe i vawskog izgleda.

Tek 1951. godine otkriven je razli~it sadr`aj fluorovih jediwewa u lobawi i u vilici. Podrobnije prou~avawe je pokazalo da je lobawa ~isto qudska i da je stara nekoliko hiqada godina, a da vilica pripada savremenom orangutanu. Da bi vilica izgledala starija, ofarbali su je kalijum-dihromatom, a zube su podbrsuili da bi li~ili na qudske. Sli~ne podvale su otkrivene i na drugim fragmentima pronalaska, izme|u kojih je pse}i zub, tako|e izbru{en, nabijen pijeskom i prefarban dihromatom.

Na ovu nalik se pokazala i podvala sa "majmuno-~ovjekom" sa ostrva Java, prona|enim krajem pro{log vijeka. U sloju naslaga bogatih okamewenim kostima bio je prona|en fragment lobawe koja li~i na majmunsku, dio majmunske vilice i nekoliko kutwaka. Uz to su prilo`ili bedrenu kost savremenog ~ovjeka (Sl. 20). Sve to zajedno je i bilo nazvano "pitekantrop erektus" - uspravno hodaju}i ~ovjek-majmun, a daqe su krenule nau~ne fantazije o tome kako je to dvonogo imalo mozak zapremine 900 cm<sup>3</sup> - sredina izme|u majmuna i ~ovjeka, i da je umjelo da govori. Do dana dana{weg u {kolskom uxbeniku tik uz fantasti~nu sli~icu "iz profila" pitekantropa je nacrtano i ba{ to par~e lobawe i qudska bedrena kost. Bio je rekonstruisan wegov izgled u punom, ispravqenom vidu. Prema ta~noj primjedbi jednog nau~nika, pitekantropa su opisivali "kao da je to bio Pit, Foks ili Napoleon. Grafi~ar je bri`qivo nacrtao svaku dlaku na wegovoj glavi. Neupu}en ~ovjek, gledaju}i na ovo podrobo nacrtano lice, ~ak ni za trenutak nije mogao da zamisli da je pred wim portret bedrene kosti, nekoliko zuba, i plus par~ence lobawe".

Sl. 20. Pitekantrop - iliti javanski ~ovjek.

Pribor za "uradi sam" koji je sastavio Dibua od pronalazaka sa Jave

Neki nau~nici tog vremena kritikovali su taj pronalazak zbog o~igledne sli~nosti pitekantropove lobawe sa lobawom gibona, mada i ne prevelikim. Na kraju krajeva je autor pronalaska priznao da je qudska bedrena kost bila prona|ena 15 metara od lobawe, i to godinu dana poslije we. Osim toga, u istom tom sloju su bili na|ene i qudske lobawe, o ~emu je na po~etku sre}kovi}-pronalaza~-istra`iva~ vi{e volio da skromno pre}uti.

Drugi pronalazak pitekantropa na istom tom ostrvu Java bio je sklepan na sqede}i na~in. Drugi jedan "lovac", prona{av{i dio stare lobawe, ponudio je uro|enicima po deset cenata za svaku prona|enu krhotinu kosti. Uskoro je dobio ~itavih ~etrdeset sli~nih fragmenata sa tragovima svje`ih lomova, na osnovu kojih je poslije rekonstruisao lobawu na{eg pretka! Dakle, na{e rodbinske veze sa majmunima ko{tale su nau~nika svega ~etiri dolara.

1921. godine u dr`avi Nebraska (SAD) bio je prona|en okameweni zub, koji su bez dugog razmi{qawa priznali za zub ~ovjeka-majmuna. Odmah je bio nacrtan hominoid u prirodnoj veli~ini, podigla se grdna propagandna pra{ina. Me|utim, nekoliko godina kasnije bili su na|eni i drugi takvi zubi, ovaj put zajedno sa vilicom, ali se pokazalo da vilica ba{ i ne pripada majmunu, nego - avaj - sviwi. Eto ga, jo{ jedan dokaz da qudi poti~u od sviwa!

Ova varijanta ~ovjeka-majmuna bila je prona|ena u blizini Pekinga, u pe}ini, ispod sloja presovanog pepela debqine oko sedam metara. Tuma~ewe pronalska daje se u {kolskom uxbeniku, i opet, naravno, u stilu nau~ne fantastike. "Vjerovatno je, - govori se tamo, - umio da zapali i odr`i vatru, obla~io se, o~igledno, u krzno. Prona|en je debeli sloj pepela, cjevaste kosti i lobawe krupnih `ivotiwa, oru|a od kamena, kostiju i rogova" (Sl. 21).

Nije vaqda da je u toplim krajevima drevnim lovcima po{lo za rukom da u pe}ini natrpaju sedam metara pepela koji se sa~uvao do na{ih dana? Na takvu nedoumicu odgovara detaqni opis tog pronalaska, koji se, iz razumqivih razloga, ne navodi u uxbeniku.

Kao prvo, bile su prona|ene samo razbijene lobawe 24 bi}a. Nije na|ena ni jedna jedina cijela lobawa. Lobawe su razbijane odmah nakon smrti i to po istom sistemu: iz lobawa je izvla~en mozak.

Kao drugo, iskopavawem i istra`ivawima je rukovodio ~uveni apologeta evolucije Tejar de [arden, jezuitski sve{tenik, koji je dosta toga napisao o majmunskom porijeklu qudi i koji je bio neposredno umije{an u pitldaunsku podvalu. Zajedno sa wim u pe}ini se iskopavawem bavio i kineski arheolog Pej. On je tamo prona{ao i deset qudskih skeleta, izme|u ostaog i lobawe prekrasno o~uvane, ali ~im je postalo jasno da su to obi~ne qudske lobawe, one su i{~ezle bez traga i bile zaboravqene.

Kao tre}e, sloj pepela i sastav okolnih naslaga svjedo~e o tome da su qudi tu gasili kre~ radi gra|evinarstva. O tome svjedo~e i prona|ena oru|a. Kasnije su se kre~ne jame koristile za bacawe sme}a, pa su, izme|u ostalog, bacane i kosti razli~itih `ivotiwa. Me|u takvim kostima na{li su se i ovi majmuni sa skrhanim lobawama, majmuni, jel'ten, koje su pojeli wihovi nezahvalni potomci!

Sl. 21. Rekonstrukcija lobawe i glave sinantropa

U na{e vrijeme se o tim otkri}ima vi{e ni{ta ne mo`e re}i, pored ostalog i zbog toga {to su same lobawe za vrijeme Drugog svjetskog rata i{~ezle bez traga i glasa, a ni{ta sli~no vi{e nikad nije prona|eno. Ali u {kolskim uxbenicima ti su majmuni tvrdo zasjeli na pijedastal na{ih predaka.

Ovo bi}e, za koje se pretpostavqa da je na zemqi `ivjelo otprilike nekakvih 14 miliona godina prije na{eg vremena "rekonstruisala" je bogata ma{ta telentovanih i vatrenih antropologa, u wegovoj prirodnoj veli~ini, na osnovu jednog-jedinog fragmenta: odlomka vilice veli~ine pet centimetara, prona|enog u Indiji. Kasnije su u Africi bili prona|eni i drugi odlomci vilice i pripisani su istoj toj varijanti. I opet su se detaqni crte`i koji pokazuju stas hominoida i wegov kosmati pokriva~, zasvagda, izgleda, zacementirali u {kolske uxbenike. Me|utim, odnedavno je i ovaj na{ "predak" po~eo da se tiho povla~i iz iole ozbiqnijih kwiga, zahvaquju}i svojoj o~iglednoj sli~nosti sa orangutanom. Ve}ina specijalista, ukqu~uju}i tu ~ak i one koji su na po~etku podr`avali wegovu "kandidaturu" za titulu hominoida, saglasni su sa konstatacijom da to u bilo kojem slu~aju nije bilo ni{ta vi{e od obi~nog majmuna.

Osim o~iglednih podvala ili o~igledno presmjelo "nategnutih" hipoteza, istorija potrage za hominoidima daje nam na istra`ivawe i neke vi{e ili mawe podrobne ostatke. U wih spadaju australopitekusi, "~ovjek koji hoda uspravno" (Homo erectus) i neandertalac.

Ovo je bi}e u nau~nom svijetu predstavqeno prili~no velikom koli~inom kostiju, te se makar po toj karakteristici povoqno razlikuje od gore navedenih mitskih bi}a. Me|utim, nigdje - ~ak ni u {kolskom uxbeniku - niko ne rizikuje da ga nazove i~im drugim {to bi bilo vi{e od majmuna. Samo ime "australopitekus" u prevodu i glasi "ju`ni majmun". Prvo je Luis Liki bio prona{ao nekoliko lobawa u Isto~noj Africi. Ali u istim tim slojevima jo{ prije toga je bio prona|en skelet potpuno savremenog ~ovjeka.

Zapremina lobawe australopitekusa je karakteristi~no majmunska, i jedina izuzetna osobina ovog majmuna po kojoj su nau~nici mogli da ga izdvoje od ostalih je wegova sposobnost da uspravno hoda i da pravi "oru|a od {qunka", o ~emu nas obavje{tava i {kolski uxbenik. 1974. godine dr Johansen je prona{ao prili~nu koli~inu ostataka skeleta australopitekusa, `enskog pola, kojem je dao ime Lusi. Izuzetno neobi~ne su se pokazale karli~ne kosti, koje su podsje}ale na qudske, i odatle je izvedena pretpostavka da su australopitekusi hodali uspravqeno. Odlu~uju}i argument koji je govorio u prilog takve pretpostavke bio je koqeni~ni sistem `ivotiwe, koji je tako|e podsje}ao na qudski. Me|utim, kasnije je sam autor otkri}a priznao da je upravo ta kost bila prona|ena na udaqenosti 2,4 km od samog skeleta, a kao dodatak i to da je prona|ena u slojevima na 60 metara dubqe.

Ozbiqan argument koji govori protiv uspravnog hoda jesu u{ni kanali australopitekusa, o kojima se ve} govorilo. Oni veoma podsje}aju na majmunske, {to govori o prete|no ~etveronogom kretawu. Na kraju, drugi detaqi skeleta svojataju australopitekusa sa savremenim patuqastim {impanzama bonobo, koji tako|e mo`e da se ponekad kre}e na dvije zadwe {ape, ali ga to nimalo ne pribli`ava ~ovjeku.

[to se, pak, "oru|a" australopitekusovih ti~e, i djetetu bi moralo da bude jasno da grubi majmun nije u stawu da napravi nikakvo oru|e od sitnog {qunka, i da sam {qunak mo`e imati prili~no egzoti~nu formu, tako da hipoteza o australopitekusovim "oru|ima od {qunka" predstavqa, blago re~eno, prili~no nategnutu hipotezu.

U cjelini, mo`e se re}i da su australopitekusi unikalni. Najbli`i wemu po gra|i skeleta ipak je ispao opet orangutan, mada po velikom broju karakteristika australopitekusi stoje na ve}oj udaqenosti i od ~ovjeka i od savremenih ~ovjekolikih majmuna, nego i jedni i drugi me|usobno. Autor mno{tva pronalazaka australopitekusa Luis Liki priznao ih je za slijepu ulicu evolucije.

Poslije skandaloznih neuspjeha sa pitekantropima i sinantropima, u svojstvu na{ih predaka predlo`ene su nam lobawe prona|ene u Isto~noj Africi, nazvane Homo erectus - ~ovjek koji hoda uspravno. Za zapreminu wegovog mozga se pretpostavqa da je bila oko 1100 cm<sup>3</sup>, nasuprot 400-500 kod majmuna i 1200-1800 kod savremenih qudi. Me|utim, ima i qudi koji imaju mawu zapreminu lobawe, a da se pri tome ne odlikuju smawenom umnom sposobno{}u. Ova se bi}a, pak, odlikuju velikim zubima i ve}im nadobrvnim lukovima od onih kod savremenih qudi, ali istr`iva~i tu osobinu povezuju sa nu`dom pre`vakavawa grube hrane, {to je, konsekventno, prouzrokovalo ve}u razvijenost muskulature lica. Prou~avawa uro|enika Australije pokazala su da su wihovi zubi u prosjeku ve}i od zuba Evropqana, mada Australijce niko ne smatra prelaznim formama.

Mada su svjedo~anstva o Homo erectus-u jo{ uvijek prili~no iskrzana i neodre|ena, nema nikakvih osnova da se oni tretiraju kao prelazne me|ukarike. Najprije }e biti da je to bila posebna rasa qudi.

To je otkri}e Ri~arda Likija - sina Luisa Likija, koje datira iz 1972. godine, iz Isto~ne Afrike, i dobilo je ime po svom broju u katalogu Kenijskog muzeja i za sada jo{ uvijek nije prikqu~ena nekoj odre|enoj vrsti (Sl. 22). Liki junior je ispo~etka mislio da je to ~isto qudska lobawa, ali ono {to je tu najinteresantnije jeste da joj datirawe kalijum-argonovom metodom daje izme|u 2,6 i 220 miliona godina. (Uzgred budi re~eno, koja pouzdanost metode!) Nesumwivo je da su svi do tada prona|eni kandidati za prelazne forme bili znatno mla|i.

Ovom pronalasku se posre}ilo mnogo vi{e nego skeletu sa Gvadalupe. Poslije wega moralo se priznati da je dotada{wi redoslijed predaka, po~ev{i sa australopitekusima, u principu ne odgovara realnosti. Sam Ri~ard Liki je gromoglasno izjavio: "Ili }emo mi izbaciti tu lobawu, ili }emo morati da izbacimo sve na{e teorije koje se ti~u ranog ~ovjeka". Usprkos svemu, ovaj autoritet u antropologiji ne prihvata ideju specijalnog stvarawa ~ovjeka. "Evoluciju" su pretrpjeli i wegovi pogledi na otkri}e, tako da ju je on na kraju strpao u ranu varijantu australopitekusa, a na lobawu 1470 su se postarali {to br`e zaboraviti. Obja{wewe za ovo veoma je prosto: ko se u savremenom nau~nom svijetu odlu~i da otvoreno odbaci "majmunsku verziju", taj se mora rastati od svih izgleda ne samo na karijeru, nego i na bilo kakva samostalna istra`ivawa u antropologiji.

Sl. 22.

Detaqna otkri}a ovih qudi u Evropi su po~ela od sredine pro{log vijeka. Darvinistima je bilo veoma stalo da u ovim drevnim lovcima ugledaju majmunske crte. Ali fakti govore o ne~em sasvim drugom.

Sl. 23. Ovako bi mogao izgledati o{i{ani i obrijani neandertalac

Prosje~na zapremina lobawe kod neandertalaca, bez obzira na nisko ~elo, bila je ve}a nego kod savremenog ~ovjeka. Daqe, postale su poznate neke osobenosti neandertalskih ostataka. Kod wih su bila prona|ena slo`ena oru|a za rad. Neandertalci su sahrawivali svoje mrtve. Poznato je sahrawivawe neandertalaca u oklopnim prslucima i sa `eqeznim {iqcima strijela. Ovi qudi su imali i izvjesne umjetni~ke sposobnosti, sve do toga da su mogli, naprimjer, da naprave flautu od medvje|eg koqena.

Posebnosti, pak, gra|e wihovih skeleta obja{wava se time {to su `ivjeli u pe}inama u ledenom dobu i o~igledno patili od rahitisa i artritisa zbog nedostatka vitamina D, s obzirom da su malo bivali na suncu. Osim toga, u istim tim ili malo kasnijim slojevima nalaze i kromawonce, koji se uop{te ne mogu razlikovati od savremenih qudi. Potpuno je mogu}e da su izdvojena qudska plemena koja su potpala u izuzetno te{ke `ivotne uslove mogla da dobiju neku vrstu "biqega" na svojim kostima, a da u svemu ostalom ostanu obi~ni i normalni qudi (Sl. 23).

Kao u paleontologiji, ni u arheolo{kim iskopinama obi~no nije ba{ previ{e po`eqno uzdati se sa stopostotnom uvjereno{}u u metode radio-datirawa, zbog wihove male pouzdanosti i velikog razbacivawa rezultata, koji mogu da budu i do 100% u jednu ili drugu stranu, kao {to smo vidjeli na primjeru lobawe 1470, ~ija je starost po jednom te istom metodu i uz u~e{}e jedne te iste opreme i osobqa dala "viqu{ku" vrijednosti u "kratkom" periodu izme|u 2,6 do 220 miliona godina. Kao {to su paleontolozi navikli da iz ~itavog dijapazona datuma koje daju metode radiodatirawa izabiraju one koji odgovaraju "najkarakteristi~nijim fosilima", tj. evolucionisti~koj dogmi, - ta~no tako i arheolozi uglavnom uop{te ne odre|uju starost qudskih ostataka prema metodi ugqenika-14, nego po u blizini prona|enim oru|ima za rad. Ako se prona|u kamena oru|a - to zna~i da je u pitawu kameni vijek; ako su oru|a bakarna, bronzana ili `eqezna - adekvatno, o bakarnom, bronzanom ili `eqeznom vijeku.

Do nedavnih dana na raspolagawu arheologa bio je samo izuzetno mali broj kostiju qudi iz ledenog doba. Ali, evo, 1992. godine, kada se otapao alpski gle~er, prona|en je ~udesno o~uvan le{ mu{karca koji je umro i prirodnim putem bio mumifikovan prije nego {to ga je pokrio gle~er. Po vawskom izgledu, po gra|i skeleta, pa ~ak i po sastavu DNK, taj ~ovjek, koji je morao `ivjeti prije pojave neandertalaca, ni~im se ne mo`e razlikovati od savremenog Evropqanina. On je, o~igledno, regularno {i{ao svoju kovrxavu tamno-{atiranu kosu, na tijelu nosio tetova`u, u uvu - min|u{u od poliranog kamena sa ukrasnim ornamentom, na grudima - amajliju od istog takvog poliranog kamena sa kon~anom ki}ankom.

Odjeven je bio u ko`ne kama{ne i krzneni kaput, vje{to sa{iven od ko`a tri razli~ite vrste `ivotiwa. Imao je on i ko`ni ruksak na posebnom postoqu, skoro istovjetan sa ruksacima koji su kod savremenih turista nedavno u{li u modu, a u wemu cijeli pribor razli~itog alata; kremewe, oru|a od kostiju, bakarnu sjekiru nabijenu na dr`a~ od tisovine, strijele sa vrhovima od kremena, kao i luk od tisovine, rezervnu tetivu, pa ~ak i ~itavu priru~nu apoteku - gqive na ko`noj {wuri, koje sadr`e antibiotik i vitamin C. Ugqeni~ni metod je pokazao starost pronalaska na period od 4,5 do 5,5 hiqada godina. I mada su te cifre prili~no nepouzdane, nesporno je da je ovaj ~ovjek umro prirodnom smr}u prije nego {to je bio pokriven gle~erom.

Ovaj ~ovjek je imao dvije karakteristike koje ga razlikuju od savremenog ~ovjeka i ro|akaju sa neandertalcem. Kao prvo, to je velika, ve}a od na{e, "neandertalska" zapremina lobawe. Kao drugo, wegov 25-30-godi{wi organizam jo{ nije bio dostigao punu fizi~ku zrelost. Poznato je da su i neandertalci sazrijevali otprilike oko 30-32 godina. O~igledno, obje crte su bile zajedni~ke za sve drevne qude.

Veoma je interesantan alat drevnog ~ovjeka. Da su od svega {to je bilo kod wega na{li samo {iqke od kremena, poslali bi ga u kameni vijek, da su bila samo bakarna - u bakarni. A da je bio na|en samo luk, wega bi strpali u sredwi vijek, zato {to su se ~uveni engleski lukovi pravili od iste te tisovine i otprilike na isti na~in. Ali ovdje su sva ta pomagala prisutna istovremeno kod predneandertalskog ~ovjeka. To ispod korijena potkopava sam princip arheolo{kog datirawa, samu podjelu vremena na kameni, bronzani i druge vijekove.

Ipak, glavni zaku~ak na koji nas upu}uje ovaj pronalazak se sastoji u ovome: ~ovjek je uvijek bio ~ovjek; on je i u najdubqoj drevnosti ovladavao visokim zanatlijskim tehnologijama, koje zahtjevaju ni grama mawe razuma i vje{tine od dana{wih. Takozvani progres ~ovje~anstva se ne sastoji u principijalnom pove}awu tog razuma i vje{tine, nego samo u nagomilavawu znawa i tehnolo{kih metoda koje posjedujemo mi a koje na{i preci jo{ nisu bili nakupili. Poznato je da poku{aj da se radi eksperimenta savremeni studenti natjeraju da naprave najprimitivniju kamenu pilu uz pomo} kamenih oru|a, uz svo wihovo starawe, nije doveo ni do kakvog uspjeha. To su vam primitivni qudi!

Dakle, ostaci pretpostavqanih predaka ~ovjeka dijele se na sqede}e grupe:

1. Majmuni: australopitekusi, mogu}e - i ramapitekusi.

2. Qudi: neandertalci, "uspravno hodaju}i ~ovjek", "~ovjek 1470".

3. Bi}a o kojima se prakti~no ne mo`e re}i ni{ta odre|eno, s obzirom na izuzetnu fragmentiranost wihovih ostataka: sinantrop, ramapitekus.

4. ^iste falsifikacije i podvale: pitldaunski eoantrop, javanski pitekantrop, nebraski hesperopitekus (Sl. 24).

Sl. 24.

Dakle, u ovom spisku mi tako i ne vidjesmo neku prelaznu me|uformu izme|u majmuna i ~ovjeka. A kad smo ve} kod toga, ako razli~ita bi}a pretenduju na tu ulogu, kako onda objasniti pora`avaju}e jedinstvo roda ~ovje~ijeg? Pitldaunski primjerak je imao qudsku lobawu i majmunsku vilicu, a pitekantrop - majmunsku lobawu. Hajdelbur{ki ~ovjek koji se spomiwe u uxbeniku je imao vilicu sa qudskim zubima, a ramapitekus - sa majmunskim. Zbog ~ega se i prije raskrinkavawa podvala niko nije zapitao: kako su svi ti raznorazni putevi evolucije doveli do zajedni~kog rezultata? [ta je evolucija popravqala na po~etku, a {ta kasnije: vilice ili lobawe? Za{to su qudi svih rasa ispod svoje raznobojne ko`e toliko jednaki, ako su potekli od razli~itih predaka?

Odgovore na ova pitawa se mogu na}i u genetskoj analizi savremenih qudi. 1995. godine takva istra`ivawa su bila prvi put provedena i prvi put objavqena. Pokazalo se da su kod bilo koja dva ~ovjeka sa razli~itih krajeva svijeta geni mnogo sli~niji, nego kod dvije gorile iz iste zapadnoafri~ke pra{ume. Da li to zna~i da svi mi poti~emo od jednog para predaka?

Ameri~ki biohemi~ari tako|e su sasvim nedavno prou~avali DNK mitohodnrija. Mitohondrije, kao {to je poznato iz {kolskih lekcija, ne ulaze u sastav jezgra, i spermatozoidi ih ne sadr`e, tako da se nasqe|uju samo od majke. Pokazalo se da su kod svih etni~kih grupa DNK mitohondrije identi~ne. Odatle su nau~nici izveli zakqu~ak da svi poti~emo od jedne `ene, kojoj su dali ime genetska Eva. Ra~unaju}i prema savremenom tempu mutacije wenu starost, geneti~ari su dobili brojku od otprilike 200 hiqada godina, vrijeme kada prema evolucionisti~kim mjerilima savremenih qudi jo{ nije smjelo da bude. Ova se nedoumica obja{wava veoma prosto: ranije su se mutacije kod qudi sretale stotinama puta rje|e, a kasnije }emo vidjeti i zbog ~ega.

Ako se mitohondrije nasqe|uju samo po materinskoj liniji, ipsilon-hromozomi se nasqe|uju samo od o~eva. Analogno istra`ivawe ipsilon-hromozoma kod predstavnika razli~itih naroda navelo je nau~nike na ubje|enost u postojawe op{teg praoca svih qudi na zemqi. Wega su analogno nazvali genetski Adam. Ali evolucionisti~ka dogma je toliko tvrdo nabijena u qudske glave, da je saop{tewe o tim otkri}ima propra}eno ovakvim komentarom: "On (Adam) nije bio jedini mu{karac, nego je, {to je mnogo vjerovatnije, bio ~lan neke nevelike grupe prvobitnih qudi. Wegovi su geni pre`ivjeli, najprije }e biti zbog toga {to su se ostali mu{karci pokazali nesposobni za oplodwu". Sli~no se i za "genetsku Evu" izjavquje da ni ona nije bila jedina `ena, ali da je ona bila jedina koja je na neki vol{eban na~in uspjela da ostavi potomstvo.

Ba{ me zanima: da se nisu oni kojim slu~ajem vjen~ali u Pitldaunu? U komentaru se tvrdi: "Nema nikakvih dokaza da je taj "Adam" "znao" tu "Evu"." Obratite pa`wu, kako su sve ove i wima sli~ne basne obilato opskrbqene rje~icama tipa "vjerovatno" i "najprije }e biti". Nepristrasnom ~ovjeku je o~igledno koliko su takve izmi{qotine o prvobitnim kolektivima u kojima se nalaze samo dva takva sre}nika nevjerovatne. "Najprije }e biti, - re}i }e normalan ~ovjek, kada pro~ita izvje{taj o rezultatima tih istra`ivawa, - da je sve bilo, prosto-naprosto, po Bibliji".

Sposobnost razgovijetnog govora - to je jedno od najo~evidnijih odlika po kojima se ~ovjek razlikuje od majmuna. ^ovjekoliki majmun nema centar za govor u mozgu. Osim toga, nema ni prefiweni mehanizam upravqawa dijafragmom i disajnim mi{i}ima koji je neophodan za govor, ~itawe i pjevawe.

Me|utim, najva`nije za jezik - to je sposobnost apstraktnog mi{qewa. Vizuelnu, misaonu sliku neophodno je zakodirati i predati lancem razgovijetnih, me|usobno razdvojenih zvukova. Nau~nici nisu u stawu da ka`u prakti~no ni jednu jedinu rije~ o tome - kako je takav razvoj mogao da se odvije kod majmuna.

Natjerati majmuna da progovori jo{ nikome nije po{lo za rukom. Papagaji izgovaraju glasove mnogo razgovjetnije, a psi shvataju smisao qudskih gestova znatno boqe od majmuna.

Jedan od najboqih svjetskih specijalista iz lingvistike Noam Homski tvrdi: "Qudski jezik je neponovqiva pojava, on nema analoga u `ivotiwskom svijetu... Nema razloga da se pretpostavi je provalija izme|u qudi i `ivotiwa savladiva. Neki tvrde da su se "vi{e" forme razvile evolucionim putem iz "ni`ih", ali sa istim takvim uspjehom se mo`e smatrati da se sposobnost ~ovjeka da hoda evolucionim putem pojavila iz wegove sposobnosti da di{e".

Veoma va`na osobina svih jezika ~ovje~anstva je i wihova te`wa ka upro{tavawu i degeneraciji. Svi drevni jezici imaju mnogo slo`enije gramati~ke konstrukcije, obi~no je i fond rije~i {iri (bez obzira na pojavu neologizama iz tehni~ke i socijalne terminologije), ve}e mogu}nosti za formirawe rije~i iz prirodnih korijena datog jezika ({to se danas naj~e{}e rje{ava tako {to se jednostavno pozajmquju strane rije~i). Napokon, drevni jezici su ~ak i fonetski bili mnogo bogatiji od savremenih, o ~emu svjedo~i wihov {iroki, u pore|ewu sa dana{wim, alfabet. Prou~avawa jezika zaostalih naroda pokazuju da oni nisu ni{ta primitivniji od evropskih. Naprotiv: civilizacija su{tinski kvari jezik, odu~ava qude da se izra`avaju bogato i pravilno, zaga|uje jezik `argonom i psovkama.

Dakle, u jezi~kom smislu vidimo "obrnutu evoluciju" od kulturnih qudi prema nekulturnim i jo{ daqe - prema majmunima.

Istra`ivawa drevnih civilizacija govore o visokom nivou znawa drevnih qudi. Naro~ito se to odnosi na apstraktna znawa, koja nemaju naro~ito utilitarno zna~ewe - na matematiku, astronomiju, kao i na umjetnost, literaturu, poeziju. Qudi su sa enormnom ta~no{}u znali du`inu sun~eve godine, mjese~eve mjene, znali su zvijezde sve do onih koje se ne vide golim okom, umjeli su da ra~unaju stepen brojeva, da izvla~e kvadratne i kubne korijene i td. Me|utim, kod nas se ve} odavno odoma}ilo la`no mwewe da su u ta vremena qudi izvla~ili samo jestivo korijewe.

Zapawuju i uspjesi drevnih tehnologija. U sumerskim iskopinama nalazili su galvanske elemente i elektrolitske ure|aje. Ugla~anost plo~a na drevnim gra|evinama potresno djeluje svojom velelepnom ta~no{}u, koju jedva da mogu ponoviti i dana{we savremene tehnologije. Ogromne kamene blokove qudi su bili u stawu da iskle{u iz stijena i da ih prenesu na velike udaqenosti, izme|u ostalog i preko rijeka, i da ih podi`u ne velike visine. Mi danas rijetko kad mo`emo da pogodimo kakvim su se pomagalima oni tada slu`ili.

A {ta re}i o vje{tini drevnog tkawa, drevnog slikarstva, o umje}u mumifikacije le{eva, o grn~arskom i kova~kom zanatu? Na te teme napisano je mno{tvo popularnih kwiga.

^ovjek drevnih vremena nije bio nimalo glupqi od savremenog, nije imao mawe sposobnosti za apstraktno mi{qawe, umio je da do`ivqava svijet mnogo mawe utilitarno i mnogo vi{e poetski, nego {to to umije dana{wi. [to se pak razvoja tehnologija ti~e, u drevnosti se, ba{ kao i danas, uvijek koristilo materijalizovano iskustvo prethodnih pokoqewa. Dok ne napravite dobra dlijeta i no`eve, ne}ete daleko dogurati u rezbariji drveta. Dok ne osvojite potrebne metode za kaqewe i izlijevawe `eqeza, kod vas se ne}e pojaviti opruge i federi, pa, zna~i, ni dobar transport na to~kovima. I tako je u svemu. Za tehnolo{ki razvoj potrebna je prije svega materijalna baza, a tek onda vlastito pronalaza{tvo, za koje je ~ovjek bio sposoban oduvijek. Zbog toga tehnologija ne raste u jednom pokoqewu.

Osim toga, istorija daje osnove za pretpostavku da je razvoj visoko-tehnolo{ke civilizacije nejednokratno u istoriji ~ovje~anstva bivao presijecan nekim katastrofama ili, da tako ka`emo, neobja{wivim uplitawima izvana, poput svjetskog potopa ili rasijavawa naroda prilikom izgradwe Vavilonske kule. Biblija to obja{wava Bo`ijim ka`wavawem qudi koji su od `ivota duhovnog otpadali u plotski, grehovni. Bilo kako bilo, ali istorijski razvoj tehnolo{ke civilizacije nije bio neprekidni uspon. On se ~esto prekidao tako {to su qudi bivali li{avani nagomilane tehni~ke baze i postavqani u neke nove te{ke prirodne uslove, tako da se mnogo toga moralo po~iwati iznova. Nisu sva plemena nastavqala da se razvijaju progresivno. Istra`ivawa istorije ameri~kih i australijskih naroda pokazuju da u pitawu uop{te nisu zaostale, nego degradirane civilizacije. Sa ta~ke gledi{ta tehni~kog progresa, ti se narodi u trenutku kada su ih otkrili Evropqani nisu kretali naprijed usporenim tempom, nego su se kretali unazad, ne sa~uvav{i dostignu}a civilizacije svojih predaka.

Interesantnu temu za razmi{qawe daju prou~avawa mitologije najrazli~itijih mogu}ih naroda. Pretskazawe evolucionista i u ovom smislu je bilo ve}ma priprosto i brzopleto. Za po~etak bi pod uticajem sujevjernog straha od stihija svijeta qudi morali da ih obogotvore, a zatim da oforme svoje predstave o bo`anstvima u konkretnijem vidu: u obliku qudi ili zvijeri, da bi, napokon, zahvaquju}i nagomilavawu prirodno-nau~nih saznawa o jedinstvu svijeta koji ih okru`uje, do{li do mnogo apstraktnije filosofske ideje - jednobo`ja, ~ijoj pojavi su morali pomagati i socijalni faktori, u ~ijim osnovama le`i klasna borba.

Ali kao i sva druga pretskazawa evolucione teorije, i ovo je pro{lo isto tako neslavno. Pokazalo se da se politeizam, odnosno vjera u razli~ite duhove i obogotvoravawe prirodnih stihija pojavquju u kasnijim varijantama mitologija. Najdrevnija izdawa kosmogonijskih mitova uspiwu se do pojma o Jedinom, nevidqivom, svijetu transcedentnom Tvorcu. Mnogi pagani su sa~uvali predstavu o nekom glavnom Bo`anstvu, od kojeg poti~e sve, ali jednostavno smatraju da nema koristi da se Wemu poklawaju, ili pak ne smatraju sebe dostojnim takvog poklowewa.

A {to se ti~e sadr`aja drevnih mitova, u najranijim svojim varijantama, na svim krajevima zemqine kugle sa~uvale su se neke zajedni~ke crte pri~e. Obiqe`imo samo neke od onih koje maglovito refluktuju biblijsku pri~u.

1. Mitovi pripovijedaju o tome kako su prvi qudi imali neka znawa i natprirodna umje}a, koja su dobili od plodova nekog drveta, ali su ih potom izgubili zbog gnijeva bogova koji su na zemqu poslali globalnu katastrofu. U hri{}anskom biblijskom tuma~ewu to su bila nadempirijska znawa nad~ulne (ekstrasenzorske) sposobnosti koje su prilikom stvarawa bile darovane prvom ~ovjeku, ali ih je on poslije grehovnog pada usmjerio na zlo, na op{tewe sa pav{im duhovima. Upravo tim znawima i sposobnostima se, o~igledno, i mogu objasniti uspjesi najstarijih civilizacija. U mitovima je jako karakteristi~na slika zmije pored drveta poznawa.

2. Pod katastrofom koja je polo`ila kraj prvoj civilizaciji - posvuda, bukvalno kod svih naroda na zemqi - smatra se svjetski potop, koji je ukqu~ivao ne samo vodenu poplavu, nego i ogromno formirawe planina, izbacivawe iz wedara zemqe velike koli~ine rudnih naslaga. Ovaj detaq, koji prisustvuje u ~itavom nizu ameri~kih mitova i kojeg nema u Bibliji, zatreba}e nam u daqem izlagawu.

3. Zajedni~ke crte opisa potopa tako|e se podudaraju u mitovima razli~itih plemena. To je prije svega natprirodno pretskazawe koje je qudima posredstvom jednog proroka (Noja) dato ~itavom ~ovje~anstvu, ali koje nije imalo uticaja ni na koga osim na samog propovjednika. Daqe, spa{avaju se samo Noj, wegova `ena i djeca na neobi~no sagra|enom plovilu, dok ostali qudi i zvijeri ginu. Zatim, {to je veoma karakteristi~no, u kov~eg su uzete raznorazne `ivotiwe. Na kraju se Nojev brod zaustavqa na visokoj planini i, da bi saznao da li je voda po~ela da se povla~i, Noj tri puta pu{ta sa kov~ega ptice, sve dok mu jedna ne donosi zelenu gran~icu. Kada izlazi iz kov~ega, Noj opa`a dugu. Napokon, pali vatru i prinosi `rtvu (kod nekih naroda - ne{to pr`i), pri ~emu posvuda to ogweno prino{ewe `rtve ima zna~ewe nekakvog Nojevog op{tewa sa Bo`anstvom. U Bibliji - to je `rtva blagoprijatna Bogu; u nekim mitovima po dimu koji se povija od te `rtve bogovi saznaju da nisu svi qudi poginuli... u bilo kojem slu~aju, taj ogaw ima direktni religiozni smisao.

Bilo kako bilo, istovjetnost svih ovih crta drevne povijesti o zemaqskoj istoriji, koja ukratko predaje osnovnu tematsku liniju, nikako nije slu~ajna. Od drevnih vremena qudi vide svoju istoriju prakti~no jednako u onome {to se ti~e vawskog toka doga|aja, iako duhovnu uzro~no-posqedi~nu vezu tih doga|aja svi poimaju druga~ije. Svuda su prisutne tri crte, koje pobijaju evolucionisti~ke poglede: 1) u davnim vremenima qudi su bili veoma civilizovani; 2) plodova civilizacije su bili li{eni zbog bo`anskog gnijeva (ili, da se druga~ije izrazimo, zbog uzroka religiozno-moralnog sadr`aja); 3) totalno ka`wavawe qudi svjetskim potopom.

Jedina vjerodostojna i duhovno osmi{qena varijanta te op{te~ovje~anske istorijske pri~e jeste ona iz Biblije.

Ovo pitawe tako|e predstavqa jedan od velikih kamenova oko kojih se spoti~e teorija ~ovje~anske evolucije. Pokreta~ki faktor evolucije je borba za opstanak i prirodni odabir. Ta borba bi trebala da bude zasnovana na instinktu samoodr`awa ili, u prevodu na jezik moralnih kategorija - na naj{irem i najrazuzdanijem egoizmu, mada ponekad i grupnom.

Pre`ivqavati moraju samo jaki, oni koji nogama gaze po slabijim, koji ko~e progres ~ovje~anstva. Qudske zajednice se moraju stvarati samo na osnovu zakona razbojni~kog svijeta: privremeni savez radi odstrawivawa spoqa{wih konkurenata, a potom unutra{wa "rasprava" izme|u donedavnih saveznika.

Evolucionisti mogu da prigovore: da, ~ovje~anstvo upravo tako i `ivi sav svoj `ivot, mi smo samo otkrili i formulisali taj zakon, pokazav{i wegovu univerzalnost i objektivnost.

Mo`e se polemisati na temu - koliko je u toku sve svoje istorije ~ovje~anstvo zaista slijedilo taj zakon kurja~kih zuba i buzdovana. Mi nigdje ne pori~emo degradiraju}i razvoj prirode, ~ovjeka i dru{tva. Me|utim, moli}emo lijepo, niko ~ovje~anstvo nije nau~io da upravo po tom zakonu `ivi boqe - od same teorije evolucije, koja je odhranila i nacizam, i komunizam, i divqa~ki kapitalizam, i rasizam, i sve to istovremeno. Evolucija taj zakon ne otkriva, nego ga progla{ava prirodnim, progresivnim, daje mu status zakona. Ali upravo tu se pojavquje veoma ozbiqno pitawe: kako objasniti da kod gotovo ~itavog ~ovje~anstva koje jo{ uvijek nije zara`eno idejom evolucije zakon gospodare}eg egoizma izaziva unutra{we suprotstavqawe? Zbog ~ega svi normalni qudi smatraju da se ne smije `ivjeti po tom zakonu, nezavisno od toga da li on djeluje ili ne? Niko taj zakon ne prihvata odmah, automatski, kao normalan i prirodan. Da bi se taj zakon prihvatio za normu, neophodno je nadvladati izvjesne prepreke savjesti i, naravno, ni u kojem slu~aju se ne smije nastavqati vjerovati u Boga-Tvorca i u besmrtnost du{e.

Zbog ~ega qudi raznih zemaqa i naroda, raznih religioznih ubje|ewa - imaju kao zajedni~ke neke principe koji direktno protivrje~e principu op{teg egoizma? Navedimo ovdje samo neke zajedni~ke zapovjedi svih religija:

Qudi koji `ive po takvim principima uvijek imaju mawe {ansi da pre`ive, pod uslovom da `ivot zaista te~e po Darvinovoj shemi. Kako onda ti principi do dan-danas nisu izbrisani iz qudskih srca prirodnom selekcijom zajedno sa wihovim nosiocima, koji su morali da i{~eznu (i uvijek i{~ezavaju) me|u prvima. Zbog ~ega uop{te ve}ina ~ovje~anstva, ma kako gre{no ono bilo, makar samo u dubini svoje du{e, ne odobrava egoizam ~ak do dana dana{weg?

Na ova pitawa teorija evolucije ne}e dati odgovor sve dok bude dosqedna i vjerna samoj sebi. Ako Boga nema - sve je dozvoqeno - u tome je Dostojevski apsolutno u pravu, ali zbog ~ega ipak jo{ uvijek realno nije sve dozvoqeno ~ak ni onima, za koje Boga ve} odavno nema?

Samopo`rtvovawe nikako ne mo`e da proistekne iz evolucione borbe za opstanak, ono ne mo`e ono ne mo`e biti utilitarno-korisno. Iz te`we ka boqoj prilago|enosti za pre`ivqavawe mo`e da izraste grupni egoizam, ali izme|u wega i bratoqubqa zjapi ista onolika provalija, kolika je i izme|u majmuna i ~ovjeka. I tako, dakle, zbog ~ega to za qude konkurencija razbojni~kih bandi ipak ne predstavqa ba{ najoptimalniju varijantu postojawa dru{tva?

Bez obzira na to {to se kod qudi jo{ uvijek zadr`ala uspomena na moral kao na normu apsolutnu, neuslovqenu obzirima najuspje{nijeg pre`ivqavawa, upravo u oblasti morala evolucionizam je proizveo najkorjenitije promjene u ~ovje~anstvu. Ove promjene, radi pojednostavqewa, mo`emo podijeliti u dvije grupe: grube, socijalne, i prefiwene, koje se ti~u pogleda pojedinca na svijet.

U prvu vrstu spadaju ideologije superiornosti i wima odgovaraju}i socijalni eksperimenti. Ve} smo ih pomiwali; ponovimo podrobnije.

- Ideje rasne superiornosti - rasizam, hitlerizam - ishode iz Darvinovog u~ewa o porijeklu rasa i wihove nejednakosti. Jakim rasama zakon borbe za odr`awe navodno daje za pravo da smatraju svojom obavezom da silom name}u svoju vlast nad drugim rasama, sve do potpunog istrebqewa wihovog. Ovaplo}ewe tih ideja u `ivot na primjeru hitlerizma danas opisivati vi{e nema nu`de, ali treba napomenuti da je Hitler vrlo po{tovao, kako Darvina, tako i Hekela, autora la`enau~ne teorije o rekapitulaciji, koju smo mi ve} razmatrali.

- Ideja klasne borbe tako|e logi~no slijedi iz "zakona o borbi za opstanak". Upravo tim zakonom marksizam obja{wava pojavu klasa i wihovu borbu, a odatle ve} logi~no slijedi i ideja o diktaturi proleterijata. Umjesto rasne, propovijeda se klasna superiornost.

U {kolskom se uxbeniku ne slu~ajno daje kritika rasisti~kih konsekvenci darvinizma, mada je ta kritika potpuno neubjedqiva, ali se ni jednom jedinom rije~ju ne spomiwu klasne projekcije evolucionisti~ke doktrine - projekcije marksisti~ke. Sama ta ~iwenica - da se darvinizam mora "ispirati" od rasizma, da bi ~ist mogao da se oda na slu`bu marksizmu, - govori mnogo. Obje socijalne la`enauke, koje su ~ovje~anstvo ko{tale na desetine miliona `rtvi, sa svom svojom logi~kom neizbje`no{}u svoje korijewe imaju u darvinizmu, uprkos tome {to bi se nau~nicima-evolucionistima htjelo da sav svijet i same sebe ubijede u suprotno.

- Ideja izabranosti prema li~nim osobinama porodila je osnovu za kapitalisti~ku konkurenciju i, u krajwim svojim konsekvencama, slu`i kao lukavo opravdawe divqa~kom mafija{kom kapitalizmu koji je u izvjesnoj mjeri Zapad ve} prebolio a koji se tako zvjerski nasa|uje u na{oj zemqi. To je diktatura kriminalne, neproizvodne bur`oazije, koja je u borbi za pre`ivqavawe pobijedila i koja sve svoje postupke opravdava ~uvenom formulom: ono {to je prirodno, to nije nedozvoqeno.

Bilo kako bilo, organizacija dru{tva po Darvinu uzakowuje najodvratnija mogu}a bezakowa. Ali evolucionisti~ke ideje nisu stra{ne za dru{tvo samo zbog toga.

Evolucionizam se ne svodi samo na u~ewe o svojoj glavnoj pokreta~koj snazi - borbi za opstanak. On zavodni~ki obmawuje ~ovje~anstvo idejom progresivnog razvoja prema boqoj budu}nosti. Boqu budu}nost cijelom ~ovje~anstvu pod vo|stvom izabranih obe}avaju i nacizam, i komunizam, i tradicionalni nacionalisti~ki judaizam. U ~ovjeku i u prirodi se vidi vlastiti izvor poboq{awa. Pri tome ~ovjek prirodno dobija potpunu samostalnost i pravo da po svome planira dru{tveni i li~ni `ivot, ne mare}i za bilo kakva ograni~ewa koja bi se mogla nametati bilo ~ovjeku bilo dru{tvu, odnosno, ne mare}i za zapovijesti Bo`ije. Tako se obezvrje|uju moralne norme, a sam ~ovje~iji `ivot gubi svoje sve{teno zna~ewe.

Na taj na~in, ~ovjeku se dozvoqavaju svakojake "operacije sa `ivotom" koje su se do tada smatrale svetogr|em i apsolutno nedopustivim. Pogledajmo neke od wih.

1. Abortusi su se prije pojave teorije o rekapitulaciji svuda do`ivqavali kao ~ovjekoubistvo. Ali Hekel je "dokazao" da je qudski embrion sve u svemu samo jedna evoluciona ribica ili punoglavac, tako da wega ubiti ne zna~i prakti~no ni{ta. Taj je grijeh stra{an, i zbog svoje masovnosti, i zbog lako}e sa kojom se ~ini. Nikakvi koncentracioni logori i ratovi nisu odnijeli toliko `ivota, koliko ih je odnio abortus.

2. Eutanazija - bezbolno medicinsko prekidawe `ivota beznade`no bolesnog ~ovjeka. Sa evolucione ta~ke gledi{ta - stvar je potpuno opravdana: za{to bi se mu~io ~ovjek ~iji `ivot nikome (~ak ni wemu samom) nije potreban. Ro|aci starca koji bi da sebi olak{aju `ivot pomo}u eutanazije postaju sau~esnici ubistva. Me|utim, patwe bilo kojeg ~ovjeka koje mu se {aqu potrebne su wemu samom, radi pripreme za vje~nost, kao i onima koji ga okru`uju, radi vaspitawa milosr|a i ozbiqnijeg odnosa prema `ivotu. Osim toga, {ta }e se desiti sa duhovno-moralnim svijetom qekara koji }e neposredno i nejednokratno u toku same medicinske procedure ~initi ubistva? Kako }e se oni pona{ati prema qudima koji su te{ko i neprijatno, ali ne i sasvim beznade`no bolesni?

3. Transplantacija (presa|ivawe) organa i vje{ta~ko podmla|ivawe tkivima i fermentima abortirane djece. Po{to je evolucija dokazala da je `ivot svodqiv na biohemiju, ni~ega stra{nog u takvoj utilizaciji dijelova tijela umrlih ili ubijenih qudi nema - pri{ijte mu sviwski bubreg ili tu|e srce, va`no je samo da se oni prime. Ali ako se ~ak ni }elija u mnogo}elijskom organizmu ne mo`e svesti na hemiju, nije vaqda da }e presa|ivawe tu|eg organa pro}i neprimje}eno za du{u? Osim toga, ako se da na voqu takvim operacijama, to }e realno dovesti do razvoja nove kriminalne zanimacije - ubijawa "za organe", {to se u na{oj zemqi ve} i de{ava. Uzgred budi re~eno, i eutanazija lako mo`e da postane jedan od metoda pla}enog ubistva. Glavni posao - pojeftiwewe `ivota - darvinisti~ki pogled na svijet je ve} obavio. Zbog toga ni u abortusima "za organe" ve} ne vide ni{ta stra{no.

4. Vje{ta~ko za~e}e ~ovjeka sa probirawem sjemena. Ovo dejstvo je pra}eno izborom samih polnih }elija i uni{tavawem onih koje se nekome ne svi|aju. Onima koji ne razumiju {ta tu ima lo{e, mo`emo spomenuti jedno proro~anstvo iz pro{log vijeka, prema kojem }e se kao rezultat takvih operacija sa polnim }elijama roditi najgenijalniji zlotvor ~itave ~ovje~anske istorije - antihrist.

5. Ravnodu{an odnos prema samoubistvu, sve do potpomagawa u wemu i wegovoj poetizaciji.

6. Utilitaran i bezdu{an odnos prema tajanstvu za~e}a novog `ivota. Kod qudi svih naroda, ~ak i kod onih najdrevnijih, bra~ni odnosi su oduvijek bili podlo`ni izvjesnom stepenu osve}ewa i, naravno, sakrivawu od tu|ih o~iju. Organi ~edora|awa i hrawewa mlijekom qudi su pa`qivo skrivali - a danas je norma da se o wima svi neprestano napomiwu, danas to uop{te nije samoo~igledna istina. Samo polno op{tewe ni u kojem slu~aju ne bi smjelo da bude slu~ajno, ili neodgovorno, ili usmjereno na zadovoqavawe strasti. To je djelo sve{teno i zamislivo je samo u braku radi produ`ewa roda. Igrati se sa takvim stvarima ili wih izopa~avati - to je te{ki zlo~in protiv obraza Bo`ijeg u ~ovjeku.

U tom tajanstvenom op{tewu za~iwe se ne samo tijelo, nego i du{a ~ovjekova, te je zbog toga ono uvijek pra}eno ne samo tjelesnim, nego i du{evnim osje}ajima. Razumqivo je da je za~e}e sa selekcijom sjemena potpuno li{eno osje}awa svetosti trenutka i da se to mora odraziti i na onoga koji se u za~e}u ra|a. Ne}e li ba{ zbog toga antihrist izabrati da se rodi na takav na~in, sa ciqem da postane maksimalno bezdu{no bi}e? I ako se polno op{tewe vr{i nezakonito, obi~no je ono pra}eno - barem u prvo vrijeme - gri`wom savjesti, iz ~ega qudi svih plemena i naroda poznaju da nezakonita ili izopa~ena upotreba polnih sposobnosti jeste smrtni grijeh.

Grijeh je i takozvano seksualno obrazovawe, kada se uop{te previ{e suvi{nog govori o intimi, a tim vi{e kada obu~avaju kako da se sa tim stvarimaa igra. Prema braku se pona{aj sa svom odgovorno{}u za `ivot pred Davaocem `ivota - i ne}e ti biti potrebna nikakva posebna obuka. Naro~ito je va`no, radi svetosti braka, ~uvati cjelomudrenost do braka.

Evolucionisti~ki humanizam, koji je ~ovjeka oslobodio od odgovornosti za sva takva dejstva, u~inio je da ubistvo i blud postanu dio na{e svakodnevnice. I nije to toliko stra{no za mase ubijenih, koliko je stra{no za mase neraskajanih ubica, koje ~ak i ne primje}uju svoje sau~e{}e u ubistvima. Ali takav povr{an i lepr{ast odnos prema `ivotu samo obmawuje qude! Jer `ivot se zaista ne svodi na visokoorganizovanu materiju, wega daje Isto~nik `ivota. Ignorisati zakone svetosti `ivota koje nam je On Sam dao - nikome ne}e pro}i tek tako. I ne samo u budu}em, nego ~esto i u ovom zemaqskom `ivotu takve qude ~eka te{ko polagawe ra~una za svoja bezakowa. Bolesti, razvodi, sila`ewe s uma, o~ajawe, samoubistva - kao da Bog nema dovoqno na~ina da zaustavi bezakowe i dadne ~ovjeku mogu}nost da se pokaje. A ako se ne pokaje, ako je postao nesposoban za pokajawe, koliko je samo oko nas u`asnih smrti kao primjer za one koji grije{e na sli~an na~in, ali jo{ nisu u stawu da se opamete. Nemojmo zato sebe lagati sveop{tim primjerom lako}e sa kojom se ~ini grijeh. U sqede}oj lekciji nam predstoji da doznamo kako se u istoriji desilo da se samo jedan ~ovjek od svih qudi koji su na zemqi `ivjeli poka`e dostojan pomilovawa, a svi ostali potpali pod kaznu, iako Bog pri tome ostaje uvijek milosrdan i pravedan.