I tako, dakle, ako svijet zaista postoji svega nekoliko hiqada godina, ako je wega stvorio Bog u neuporedivo ve}oj qepoti i bogatstvu, nego {to je dana{wi wegov izgled, ako evolucije nije bilo, kakva je onda nau~na slika rane istorije zemqe? Postoje li vjerodostojne nau~ne ~iwenice koje potvr|uju biblijsku povijest?

Takve ~iwenice zaista postoje, a u posqedwe vrijeme nauka se sa wima susre}e sve ~e{}e. Pre|imo na wihovo razmatrawe.

Prve glave Biblije nam saop{tavaju da je prvostvorena zemqa bila ure|ena na ve}ma savr{en na~in. Bog ocjewuje sve {to je On stvorio kao ve}ma dobro.

Karakteristike prvostvorenog svijeta Biblija nam daje veoma {krto. Znamo samo da je i `ivotiwama i qudima za ishranu bila data biqna hrana, koja nije dovodila do smrti ni `ivotiwe ni biqke. Qudima su kao hrana bili namijeweni plodovi, `ivotiwama - zelen. Jedewe i jednog i drugog uop{te nije {tetno za biqke.

Daqe se saop{tava da se `ivotiwama i qudima daje blagoslov da se razmno`avaju i napune zemqu i mora (vodenim `ivotiwama). Prvi ~ovjek Adam se postavqa kao neki upravnik, kao car nad svom drugom tvari, wemu Bog nare|uje da da imena `ivotiwama, {to ovaj i izvr{ava. Nagla{ava se da je ~ovjek stvoren na poseban na~in, zna~i, ne "preradom" neke `ivotiwe u ~ovjeka, nego da je wegovo tijelo stvoreno odvojeno, od grudve zemqane, i da je naro~itim Bo`anskim dahom u wega udahnuta du{a, dok se svim ostalim tvarima du{a stvara iz zemqe i vode. Takav izraz pokazuje beskona~nu razliku du{e ~ovjekove od du{a `ivotiwa. ^ovjek, re~eno je, je sazdan po obrazu Bo`ijem, i taj obraz je prije svega u wegovoj du{i, u moralnim pojmovima, u mogu}nosti op{tewa sa Bogom, u vladi~anstvu nad ostalim tvarima.

Jo{ se za pretpotopnu zemqu spomiwe da na wu Gospod nije slao ki{u, nego su je oro{avali podzemnih izvori koji su ispu{tali paru, i ta je para rosila zemqu.

Ovo bi ukratko i bila sva prirodno-nau~na biblijska svjedo~anstva o prvobitnoj zemqi.

Od paleontologa, pak, saznajemo da je drevna vegetacija bila neuporedivo bogatija od na{e, da je kod drevnih biqaka veoma te{ko raspoznati godove, i da je po cijeloj zemqi od sjevernog do ju`nog pola nekada davno vladala topla i vla`na klima, koja je veoma blagotvorno djelovala na takvu vegetaciju. Me|u okamewenim iskopinama flore i faune mogu da se na|u i savremene vrste, mada je o~igledno da su preovladavale izumrle. Svi fosili koji su nalik na savremene pokazuju da su u drevnim vremenima i `ivotiwe i biqke dostizale neuporedivo ve}e dimenzije i da su, vjerovatno, `ivjele mnogo du`e od sada{wih potomaka istih tih vrsta.

Sve ove fakte i biblijske "informacije" objasniti je veoma lako, tim prije {to nam i sama Biblija daje smjernice i priotkriva zavjesu iza nepoznatog: iznad atmosfere (utvrde nebeske) su bile sabrane vode. Ova "druga" atmosfera sastavqena od vode i vodene pare, o~igledno, je i bila ta koja je sazdavala xinovsku op{teplanetarnu staklenu ba{tu u koju je bio naseqen sav prvi svijet (Sl. 25). Prora~uni pokazuju da je ovaj zaklon od vodene pare bio toliko mo}an, da je na zemqi stvarao atmosferni pritisak dva puta ve}i od dana{weg. Pri takvim uslovima stawe atmosfere je zaista moralo biti stabilno.

Slobodno propu{taju}i vidqivi dio sun~eve svjetlosti, parna brana je morala zadr`avati dugotalasni dio spektra koji je lu~ila zemqa, smi~u}i time op{tu toplotnu ravnote`u planete. To je dovodilo da jednake toplotne klime na ~itavoj planeti, do malih oscilacija dnevno-no}nih i godi{wih temperatura. Ni no}u, pa ~ak ni zimi nigdje na zemqi nije bilo hladno, te zato drve}e nije imalo prstenove - godove, s obzirom da je svo vrijeme raslo ravnomjerno.

Ravnomjerno zagrijavawe zemqe moralo je primjetno sniziti aktivnost vazdu{nih masa. Poznato je da je ~ak i u na{im uslovima u vedro jutro tiho, a kada sunce malo zagrije zemqu - pojavquje se vjetar, zato {to su se neka mjesta zagrijala vi{e a druga mawe. Rana zemqa se, me|utim, zagrijavala sporo i ravnomjerno, zahvaquju}i svojoj drugoj atmosferi. Uz to, jakim vjetrovima je morala smetati i bujna {umska vegetacija. Interesantno je da je drevno drve}e imalo slabo razvijen korijenski sistem, usprkos ogromne visine stabala. Za vjetrovito vrijeme ono, o~igledno, nije bilo ni zami{qeno.

Nije na zemqi bilo ni ki{e. Atmosfera je bila zasi}ena vlagom. Ki{a pada iz gustih oblaka koji u atmosferi nailaze na hladnija mjesta na kojima se vodena para mo`e kondenzovati. Ali zahvaquju}i ravnomjernosti zagrijavawa ~itavog gigantskog "staklenika", takvog mjesta uop{te nije bilo. Vlaga je tiho isparavala i isto se tako tiho kondenzovala u obliku rose. Zato se sve odvijalo ovako: para se podizala i oro{avala svo lice zemqe - kako je i re~eno u Bibliji.

Pod ovom parom treba podrazumijevati i geotermalne vode - aktivne izvore koji su jedini i mogli snabdjevati vodom pretpotopne rijeke koje se spomiwu u Bibliji.

Spomiwawe duge koju su qudi ugledali tek poslije potopa navodi nas na misao da je u pretpotopnoj atmosferi nije bilo mogu}e vidjeti. Zaista, glavna osobina duge se sastoji u tome da se ona vidi samo na suncu i samo pod odre|enim uglom, zbog ~ega i ima oblik luka. Ina~e u sitnim kapqicama vode i ne dolazi do razlagawa bijele svjetlosti. Prije potopa ~ak je i svjetlost bila mnogo ja~e rasijana, i nije formirala o{tro usmjerene zrake, a ni samih ki{nih kapi, o~igledno, nije bilo.

Druga atmosfera zemqe je morala stvarati i dvostruki atmosferski pritisak. To potvr|uju otkri}a }ilibara sa vazdu{nim mjehuri}ima u kojima je pritisak ~ak i danas, hiqadama godina kasnije, ve}i od atmosferskog. Pronalasci okamewenih otisaka drevnih insekata svjedo~e o wihovim ogromnim, u pore|ewu sa dana{wim, dimenzijama. To tako|e govori u prilog vi{eg atmosferskog pritiska u drevnim vremenima, s obzirom da insekti di{u kroz svoj prekriva~ od hitina i {to je ve}i parcijalni pritisak kiseonika, to na ve}u dubinu on mo`e da pronikne i to ve}e dimenzije mo`e dosti}i insekat. U uslovima pove}anog pritiska i neke ptice, koje lo{e ili nikako ne lete danas, mogle su da slobodno koriste svoja krila za ono za {ta su ona i namijewena.

Sl. 25. Za{titni sloj pare iznad pretpotopne zemqine atmosfere

Povi{eni atmosferski pritisak u drevnim vremenima spustio se do sada{weg nivoa zbog uni{tewa zemqine ovojnice koju je sa~iwavala vodena para koja se na zemqu ispadala u toku ~etrdesetodnevnog velikog pquska. Ovom promjenom pritiska se mo`e objasniti i fakat Nojevog pijanstva. O~igledno, qudi su umjeli da prave vino i prije potopa, ali je wegov tada{wi alkoholni efekat koji, kao {to je poznato, zavisi od parcijalnog pritiska kiseonika u vazduhu, i, shodno tome, u krvi, - bio neznatan, otprilike kao od kiselog mlijeka. Zbog toga je ~ak i neznatna doza alkohola koju je primio Noj prvi put poslije potopa u uslovima sni`enog atmosferskog pritiska pri~inila Noju potpuno neo~ekivane neprijatnosti. Wemu, kao najve}em pravedniku u rodu svojemu, najvjerovatnije je bila svojstvena umjerenost u svemu i uzdr`avawe. Ali ni on sam, kao ni wegovi sinovi - sude}i po wihovoj reakciji - jednostavno nisu imali pojma o stawu pijanstva. Sli~na stvar se mo`e desiti sa bilo kojim stanovnikom ravnice, kada se popewe na visoku planinu i dozvoli sebi da popije najskromniju dozu alkohola.

Sl. 26. Du`ina `ivota patrijarha prije i poslije potopa

Za{titni sloj od vodene pare je pored svega drugog {titio zemqu i od {tetnih kosmi~kih zra~ewa. Zajedno sa povi{enim pritiskom, to je moralo veoma blagotvorno da se odrazi na zdravstvenoo stawe i dugogodi{wi `ivot svega `ivog. Xinovsko drve}e, kao i gigantski gmizavci, rastu svog svojeg `ivota - iz tog razloga su i mogli dostizati svoje ogromne dimenzije. Isto tako i qudi su morali biti zdraviji i `ivjeti du`e. Potvrdu za to nalazimo u Bibliji, gdje se ukazuje da je `ivotni vijek pretpotopnih qudi iznosio 8 do 9 stotina godina (Sl. 26). Tome je pomagao i prakti~no nulti nivo radijacije (u pore|ewu sa sada{wim), koji je onemogu}avao mutacije polnih }elija, koje bi mogle dovoditi do nasqednih degeneracija. Prvim qudima pri takvim uslovima nisu bili stra{ni ro|a~ki brakovi. Djeca Adamova mogla su za svoje `ene uzimati samo svoje ro|ene sestre. Ako se na takve stvari drznu savremeni qudi - a to zabrawuje bilo koja religija - `ivot pokazuje da se u takvim brakovima neizostavno ra|aju degenerici. Jasno je i zbog ~ega. Bliski ro|aci imaju veliku vjerovatno}u da budu nosioci jedne te iste recesivne mutacije koju su naslijedili od zajedni~kog pretka. Kada stupaju u nerodbinske brakove, mutacija se najvjerovatnije ne ispoqava, ali u rodbinskom (u kojem se mije{a krv) braku ona postaje ru{ila~ka. Ali prvi qudi nisu imali razloga da se boje mutacija.

Sjetite se, iz kursa genetike, kada se ispoqava recesivna mutacija i {ta se de{ava ako oba roditeqa nose jedan te isti mutirani alelni gen.

Jo{ jedan va`an faktor op{teg dugogodi{weg `ivota svega `ivog bio je isti onaj dvostruki pritisak. I danas se ponegdje koristi specijalna barokomorna terapija, kada ~ovjeka smje{taju da izvjesno vrijeme provede u barokomori pod pove}anim pritiskom. Primje}eno je, naime, da takav uticaj poma`e br`em zamla|ivawu rana, usporavawu starewa, profilaksi razli~itih bolesti, poboq{awu krvotoka i td.

Pri pove}anom pritisku u principu svi bi procesi razmjene u organizmu trebali da se odvijaju boqe. U krvi se boqe rastvara kiseonik - ~ovjek mo`e rje|e da di{e. U takvim uslovima, o~igledno, nije imalo potrebe za `ivotiwskom hranom, po{to je i biqna, najvjerovatnije, bila bogatija. Zbog toga je qudima tek poslije potopa bilo dozvoqeno da jedu meso. Najvjerovatnije je da se to nije ticalo samo qudi. Prvostvoreni grabqivci prema svjedo~ewu Biblije bili su biqojedi. O~igledno, nema ni~ega zadivquju}eg u tome da su oni mogli da jedu travu; dovoqno je pogledati kako mladu travu sa zadovoqstvom gricka ma~ka ili pas. Vrlo je vjerovatno da se wihove kanxe i zubi, kao i `eluci, osposobqeni za meso`derstvo, dugo vremena nisu koristili prema svojoj namjeni, s obzirom da je prvi rod grabqivaca (wihov baramin) ukqu~avao u sebe impozantan skup razli~tih potencijalnih karakteristika. O~igledno, cijele porodice: medve|a, pse}a, ma~ija - poti~u svaka od jednog baramina. Poslije potopa odigrala se brza specijalizacija svih tih `ivotiwa po klimatskim i prehrambenim kategorijama (ni{ama).

U cjelini se mo`e re}i da je prvi svijet zaista bio ure|en mnogo savr{enije od dana{weg. U wemu nije bilo smrti, nije bilo degeneracije svega `ivog. Da qudi nisu naru{ili Bo`iju zapovijest, netqewe bi se sa~uvalo i ukrijepilo. Ali desilo se ne{to sasvim drugo.

Po~iniv{i svoj prvi prestup, qudi su relativno brzo po~eli da se izopa~uju iz pokoqewa u pokoqewe. Dugi vremenski periodi relativno bezbolnog `ivota u prekrasnim klimatskim uslovima pomagali su da se zaboravi na smrt i sve {to je duhovno. Qudi su postali suvi{e plotski, nesposobni za op{tewe sa Bogom, i zbog toga je Bog odlu~io da ih istrijebi, sve, osim jednog pravednika i wegove porodice, a za wih koji ostanu da skrati period `ivota i da stvori te`e uslove postojawa. Oba ova ciqa postignuta su navo|ewem na zemqu svjetskog potopa.

Nakon {to je za {est dana stvorio svijet, Gospod je ukazao na dan zavr{etka stvarawa. Od tada u svijetu dejstvuju zakoni koli~inskog o~uvawa: mase, energije, elektriciteta i td. Poslije po~iwenog prvorodnog ~ovjekovog grijeha po~eli su da dejstvuju zakoni kvalitativnog raspada: degeneracije i izumirawa. Ali Sam Zakonodavac ostaje iznad tih zakona. Kao {to sam svijet nije stvoren po tim zakonima, nego usprkos wima, tako je i poslije stvarawa svijeta, po naro~itom dejstvu Bo`ijem mogu}e odvojeno mijewawe tih zakona, koje zavisi od voqe Bo`ije, a ta voqa se u odre|enoj mjeri orijenti{e u odnosu na pona{awe qudi: da li ih je neophodno kazniti ili ka`wavawe treba otkloniti od wih.

Ako pod ~udom podrazumijevamo doga|aj koji protivrje~i savremenim zakonima prirode, pojava svijeta uop{te predstavqa ~udo, apsolutno neobja{wivo savremenim zakonima. Onaj Koji je satvorio to ~udo, lako mo`e da satvori i ~udo mawe, tako da sa faktom ~uda kod nas ne bi trebalo da se pojavquju logi~ke pote{ko}e ili nedoumice.

Potopa je moglo da bude ali je moglo i da ga ne bude - to je zavisilo od voqe Bo`ije, ali se ova u izvjesnoj mjeri odre|ivala moralnim stawem ~ovjeka. Bog je od vje~nosti predvidio da }e ~ovjek da padne, i da }e se potop morati slati radi ispravqawa roda qudskog. Tako da je mogu}e da je zemqa bila stvorena u formi "bombe sa usporenim dejstvom", mada u najprekrasnijem wenom obliku. Da ~ovjek nije zgrije{io - na ~udesan na~in bi tada bio izvu~en "detonator", i zemqa bi i daqe ostala tako prelijepa. Mogu}e je i obratno: zemqa je bila stvorena bez ikakve mogu}nosti za katastrofu, ali je kasnije ~udesnim na~inom ta kazna na wu bila navedena.

Bilo kako bilo, potopna katastrofa je u odre|enim svojim osnovama mogla predstavqati dejstvo koje se ne uklapa u zakone prirode. Pri tome, vidqive posqedice ovih duboko sakrivenih uzroka su ve} potpuno obja{wive.

Konkretno, pretpostavqa se da je pretpotopna zemqa sadr`avala od dana{we mnogo ve}u koli~inu vode - otprilike 19-20%, kao u meteoritskoj materiji. Zatim, dopustivo je pretpostaviti da je poslije po~iwenog grijeha zbog nekih razloga po~elo zagrijevawe wedara zemqe - putem radioaktivnog raspada, naprimjer. Vjerodostojno potvrditi ili opovrgnuti ove u principu ve} primje}ene pojave ispod zemqine kore koje su se odigravale otprilike prije pet hiqada godina - jednostavno, nije mogu}e.

Ali ako se desilo zaista tako (bilo zato {to je zemqa takva stvorena, bilo zahvaquju}i ~udesnom Bo`anskom uplitawu poslije grijeha - nema bitne razlike), ono {to se de{ava daqe se mo`e objasniti. Vi{ak vode, kao materije mnogo lak{e u pore|ewu sa materijom magme, po~eo je da se premje{ta na gore, prema zemqinoj kori, pod kojom se nakupila velika koli~ina prezasi}enog vodenog rastvora u pregrijanom stawu. Prilikom pada nekog meteorita, ili ~ak prosto zbog prilivne deformacije, u zemqinoj kori nategnutoj do kriti~nog stawa je do{lo do stvarawa pukotine, kroz koju se voda sa materijama rastvorenim u woj ustrijemila prema povr{ini. Takva pukotina, o~igledno, nije bila jedinstvena, zato {to se ona {irila izuzetno brzo - brzinom zvuka u naslagama, i za dva sata je obi{la ~itavu planetu. Tamo gdje je zemqina kora bila tawa, mogle su se formirati i druge pukotine. U svojoj cjelokupnosti one su u Bibliji nazvane "isto~nici velikog bezdana". U su{tini stvari, po svoj zemqi se gotovo istovremeno odigrala grandiozna erupcija vulkana. ^ak i danas do 90% vulkanske materije sa~iwava voda.

Prora~uni geofizi~ara pokazuju da je izba~aj vulkanskih materija mogao biti visok i da 20 kilometara. To je moralo prouzrokovati prili~no brzu kondenzaciju vodene pare u atmosferi i dovesti do pada ove vode u obliku ~etrdesetodnevnog pquska. Zajedni~kom nivou vode to je dodalo jo{ 12 metara po ~itavoj povr{ini. Ali glavni dio potponih voda su sa~iwavale vode izba~ene iz zemqe. Ti "isto~nici velikog bezdana" zatapali su zemqu ne vi{e samo 40, nego ~itavih 150 dana, kako nas o tome obavje{tava Biblija. Sve su prilike da na prvobitnoj zemqi nije bilo velikih planina, i da se one potopile bilo je potrebno podi}i nivo vode na svega nekoliko stotina metara. Saglasno sa Tre}om Jezdrinom Kwigom, prilikom stvarawa zemqe voda je bila sabrana na sedmi dio zemqe (3 Jezd. 6:42). Kada bi sve vode savremenih okeana raspodjelili po zemqi ravnomjernim slojem, wegova debqina bi iznosila do 3,5 km. Prema prora~unima, otprilike polovina voda savremenog svjetskog okeana izvrgnuta je prilikom potopa, tako da nema nikakvog osnova da se sumwa u istinitost Biblije kada ona govori da se nad najviso~ijim planinama voda popela na 15 lakata.

Omota~ od vodene pare, a zajedno sa wim i efekat parne brane, brzo su i{~ezli. Vulkanski pepeo, podigav{i se u nebo u ogromnoj koli~ini, u znatnoj mjeri je zatamnio sunce, {to je moralo da dovede do o{trog zahladwewa u polarnim oblastima. Prema podacima dugogodi{wih metereolo{kih posmatrawa, najni`e temperature u moskovskoj oblasti - bilo qeti bilo zimi - bile se su zabiqe`ene 80-ih godina pro{log vijeka, poslije erupcije vulkana Krakatau. Uzrok je bio izbacivawe pepela u gorwe slojeve atmosfere. Postoje pretpostavke da je o{tro zahladwewe na sjevernoj polulopti moglo da bude posqedica iznenadne promjene ugla naklona zemqine ose. Nemamo mogu}nosti da se ovdje dubqe upu{tamo u obja{wewa zahladwewa, ali se sam fakat mora konstatovati: slojevi vje~nog leda sami po sebi predstavqaju iste geolo{ke slojeve naslaga, samo {to oni nisu okameweni, nego zale|eni. I dan-danas bu{ewe naftnih nalazi{ta u polarnim oblastima paleontolozima dostavqa materijal za veoma interesantna istra`ivawa: mnogobrojni ostaci "svje`e zamrznutih" `ivotiwa i biqaka, palmino i {qivino drve}e, sa zelenim li{}em i prispjelim plodovima. Ostaci `ivotiwa i biqaka koji su se na drugim mjestima mogli sa~uvati samo u obliku okamewenih fosila i otisaka, ovdje su prisutni sa o~uvanim mekanim tkivima.

Interesantno je i to da su mamute odavno nalazili u ledenim naslagama i uvijek u zamrznutom obliku. Sama rije~ "mamut" poti~e od tatarske rije~i "mamma" - zemqa. U sibirskim narodima postoji praznovjerje da je mamut - neka posebna vrsta xinovskog podzemnog pacova, koji umire kada udahne svje` vazduh. U takvom obliku ga qudi obi~no i nalaze.

Dugo vremena mamutske kqove su bile osnovna sirovina za dobijawe slonove kosti. Nalazili su bukvalno cijela krda zamrznutih mamuta. Dokumentovani su slu~ajevi kada su sibirski psi sa zadovoqstvom jeli meso tek odmrznutih mamuta, ~ije meso tek {to je bilo po~iwalo da se kvari. Postoje svjedo~anstva Aleuta da su i oni imali prilike da probaju ovu drevnu "svje`etinu". Nau~ne ekspedicije ne jednom su nalazile mamute sa nesvarenom hranom u `elucu, pa ~ak i sa nesa`vakanom hranom u ustima! Da li se i poslije ovoga za ovog drevnog slona mo`e tvrditi da je `ivio u ledenom dobu i da je izumro poslije toga od otopqewa - kao {to to i danas znaju da pi{u u kwigama o evoluciji?

Nema sumwe da je takva krda takvih krupnih `ivotiwa nahraniti mogla samo bujna pretpotopna vegetacija, i da su sva stada bila uni{tena prakti~no u jednom magnovewu istom onom xinovskom katastrofom: bila su zalivena potocima blata koji su se veoma brzo, gotovo istog ~asa, zamrzavali. Te{ko da i{ta osim potopa - i uz to potopa koji mrzne - mo`e da objasni pronalske mamutskih trupova, ma kakav bio uzrok zamrzavawa bujica blata i vode.

O~igledno je, me|utim, da se zahladwewe nije desilo u svim, ve} samo u polarnim rejonima. Ali u svemu ostalom slika katastrofe je bila sli~na svuda: okameweni ostaci `ivih organizama, ma gdje ih pronalazili, nose tragove iznenadne i nasilne pogibije. Bilo da na|emo otiske svje`eg li{}a, ribu koja se skamenila u trenutku kada guta od sebe mawu ribicu, `enku ihtioasurusa koja pora|a svoje djetence i koja je upravo u takvom stawu zatrpana, bilo da na|emo cijelo grobqe kostiju drevnih `ivotiwa iz najrazli~itijih perioda ili ~ak i era, gdje su sve kosti ispreturane i izlomqene, {to mogu napraviti samo xinovske bujice - sve to govori o iznenadnosti katastrofe.

Dvokrilne {koqke nalaze sa tvrdo zatvorenim oklopom, mada se zna da {koqke koje umiru prirodnom smr}u otvaraju svoje kapke. Postoje otisci koji pokazuju da su neke mlade {koqke ~ak poku{avale da proklize unutar naslage, nakon {to su ve} bile zatrpane. Pomije{ani tragovi qudi i dinosaurusa koje smo ranije spomiwali tako|e su mogli nastati samo prilikom potopne katastrofe. Spasavaju}i se od vode, i dinosaurusi i qudi su pretr~ali preko sloja koji tek {to je bio izba~en iz utrobe zemqe: ima, ~ak, na takvim naslagama i mjesta na kojima su se o~uvali otisci krupnih ki{nih kapi! Taj sloj zemqe je uskoro bio zaliven vodom i zakorio se prije nego {to je na wega nalegao novi sloj.

Eksperimenti na modelima pokazuju da se svaki novi sloj naslaga prelijevao preko starog veoma jednostavno: bujica je mijewala pravac. Zbog toga naslage svuda i stoje u obliku ~itko raspoznatqivih naslaga. Sporo, dugogodi{we stvarawe naslaga putem prostog talo`ewa jednostavno ne bi moglo da ostavi granicu izme|u slojeva.

Ogromni talasi (na koje u minijaturi podsje}a savremeni cunami) koji su se pojavqivali poslije erupcija podvodnih vulkana spirali su sa preostalih dijelova kopna sve {to je bilo jo{ `ivo i "odnosili" na relativno mirna mjesta, gdje su se ostaci `ivih organizama potapali, zatrpavali i presovali novim bujicama blata i zemqe. Tako su nastala i nalazi{ta kamenog ugqa i "grobqa" dinosaurusa. Na kraju je sva planeta bila prekrivena debelim (na stotine metara) slojevima naslaga.

U slijegawu geolo{kih slojeva, kao {to smo ve} na to upu}ivali, uo~ava se odre|ena dosqednost, iako ona ima mno{tvo izuzetaka. Tradicionalna hronologija, podsjetimo se, vidi u toj jedva uhvatqivoj dosqednosti etape evolucionog razvoja `ivota. Ali, u stvarnosti ta dosqednost nije hronolo{ka, nego ekolo{ka (Sl. 27).

Objasnimo podrobnije. O~igledno je da je zemqina kora bila najtawa na morskom dnu, tako je i danas. Prvi lomovi, prvi "isto~nici velikog bezdana" najvjerovatnije su se otvorili u moru. Prve mase mje{avine vode i zemqe bile su izbquvane tamo, i prve `rtve iznenadnog zatrpavawa pod tim naslagama su morale biti `ivotiwe dna, koje ili uop{te ne umiju ili veoma lo{e plivaju. Eto zbog ~ega naslage iz "kambrijuma" i sadr`e sve tipove beski~mewaka najraznovrsnijeg nivoa slo`enosti organizma, od "prostih" spu`vi do izuzetno slo`enih stonoga. Iz istog razloga predkambrijumski slojevi ne sadr`e takve vrste fosila. Ti slojevi nisu drevniji od kambrijumskih, nego su, jednostavno, bili ispod morskog dna, i osim bakterija i modrozelenih algi tamo niko nikada nije ni `ivio.

Ipak, nije sva flora i fauna morskog dna bila odmah zatrpana. Jedan wen dio su talasi podigli navi{e i razbacali po ~itavoj poplavqenoj planeti, zbog ~ega do dan-danas na najviso~ijim planinama nalaze morske fosile. Bilo koje mjesto na zemqi jednom davno je bilo na dnu mora - upravo u toku one godine kada je na zemqi harao potop.

Morski stanovnici koji su bili sposobniji za plivawe su katastrofu ili sasvim pre`ivjeli, ili su (kasnije) bili zatrpani bujicama zemqe u slojevima iznad onih u kojima su bili zatrpani stanovnici dna. Na taj se na~in u geohronolo{koj skali pojavquje epoha riba i pokretnih oklopwaka.

Zatim su bujice zemqe i vode pokuqale na kopno i prve wihove `rtve su bili priobalni stanovnici, naro~ito oni malopokretqivi - vodozemci, a nakon wih na isti su na~in bili zatrpani i dinosaurusi. Sisari i ptice su mogli du`e da se suprotstavqaju stihiji. Uz to, logi~nije je pretpostaviti da zvijeri nisu `ivjele tik uz dinosauruse u xinovskim mo~varama od "`ivog pijeska", nego na uzvi{enijim mjestima. Na kraju, du`e od svih stihiji su mogli da se protive upravo qudi, vjerovatno koriste}i neka plovna sredstva. Ne zaboravimo da su pretpotopni qudi bili mnogo zdraviji od savremenih. Osim toga, oni su, normalno, vrlo dobro znali gdje su planine, kuda treba da bje`e. Sude}i po mitovima, oni su znali za pretskazawe o katastrofi, i iako mu ispo~etka nisu pridavali adekvatan zna~aj, mogli su da preduzmu izvjesne mjere za svoje spasewe... mjere, avaj, maloefikasne za takvu kataklizmu. To, o~igledno, i jeste osnovni uzrok ~iwenice da je malo qudi koje nalaze zatrpane u naslagama "miocenijuma". U ogromnoj ve}ini qudi nisu bili zatrpani u bujicama, a i ako su, to su bili gorwi slojevi, u kojima se wihova tijela nisu okamenila, ve} prosto nestala bez traga.

Jasno je da prilikom ovakvog opisivawa potopnih doga|aja mi ni u kojem slu~aju ne mo`emo dobiti kristalno ~itku geolo{ku dosqednost okamewenih ostataka; mo`emo samo uo~iti odre|enu tendenciju. Ali nama paleontologija upravo i daje takvu sliku: od beski~mewaka sa morskog dna prema vi{im ki~mewacima, uz mno{tvo izuzetaka od ovog op{teg pravila.

Zna~i, zemqina kora je znatno odebqala i na sebi ponijela sada ve} duplo ve}u koli~inu vode u odnosu na ranija vremena. Eruptivne mase nisu se raspore|ivale ravnomjerno, dok je povr{inski sloj vode iznad wih stajao potpuno gladak, horizontalan.

Voda ima mawu gustinu od zemqine kore, a ova, sa svoje strane, jo{ mawu od zemqine magme, na kojoj kora "pliva" zajedno sa nadzemnom vodom. Nakon {to su se zavr{ile erupcije sa izbacivawem podzemnih voda i tvrdih materija, sav je sistem morao postepeno da se vrati u ravnote`u. Najdebqe parcele kore koje su bile jako utopqene u jezgro su po~ele da isplivavaju, kao {to iz vode isplivava drvo kada se jako potopi u wu. U su{tini, ovdje je djelovao obi~ni Arhimedov zakon, s tom razlikom da je jezgro, da tako ka`emo, mnogo qepqivija te~nost, a par~adi zemqine kore razli~itih debqina su bila povezana me|usobno, tako da je isplivavawe kopna trajalo skoro ~itavu godinu, kako o tome svjedo~i Pismo (Sl. 28).

Sa dijelova zemqine kore koji su isplivavali iz jezgra i pravili kopno slijevale su se ogromne bujice vode, koje su i produbile naj{ira rije~na korita. ^ime se mo`e objasniti sveop{te postojawe rije~nih dolina, ako je rijeka imala uvijek isti raspon vode kao danas? Obja{wewe je veoma prosto: nekada davno sva dolina je bila prepuna potopne vode koja se povla~ila. Jo{ je te`e sa pozicije uniformizma zamisliti kako su neke prili~no male rijeke mogle izdubiti gromadne kawone, i kako se za vrijeme svih tih fantomskih miliona godina u kojima je rijeka dubila korito obalne stijene nisu osule. Nedavni, pak, potop sve obja{wava mnogo prostije: velika bujica vode koja se povla~i relativno brzo je prokopala kawon u jo{ nedovoqno o~vrslim stijenama.

1980. godine desila se impozantna erupcija vulkana Sent-Galens, dr`ava Va{ington, SAD. Geolozi su dobili mogu}nost da posmatraju kako se brzo mogu formirati naslage: do osam metara za 24 sata. Op{ti sloj novoformiranih naslaga imao je debqinu 180 metara. 1982. godine sa iste te planine si{la je bujica lave koja je u jo{ ne otvrdlim slojevima svega za jedan dan izdubila kawon dubine 43 metra! Opet, dakle, oni navodni milioni godina, toliko potrebni geologiji, izazivaju velike sumwe.

Prili~no veliki dio potopnih voda je ispario i pao na ledene oblasti u obliku ogromnih ledenih "kapa", koje stoje tamo do dan danas. Otapawe tih "kapa" potopilo bi sva priobalna naseqa, i nivo okeana bi se pri tome popeo za nekoliko desetina metara.

Poslije i{~eznu}a za{titnog sloja od vodene pare i u su{tini istovremenog pojavqivawa visokoplaninskih masiva, na zemqi se promjenila klima. Nejednako zagrijevawe zemqine povr{ine prouzrokovalo je jake vjetrove i dovelo do pojave klimatskih zona. Pojavile su se hladne i suve oblasti, odnosno, prostije re~eno, geografija zemqe je dobila svoj savremeni izgled. Naravno, s obzirom da je sva potopna voda ostala na povr{ini zemqe, okeani su se udubili, a povr{ina kopna se u pore|ewu sa pretpotopnim vremenom zna~ajno smawila. Biosfera planete morala se tako|e u skladu sa svim tim promjeniti. Do tada preovladavaju}e xinovske biqke sa sporama degenerisale su se i izumrle. Na sli~an su na~in uskoro izumrle i mnoge `ivotiwe. Ali, prije nego {to o tome budemo govorili, trebamo da se zapitamo: kako su se uop{te mogle spasiti kopnene `ivotiwe i qudi za vrijeme potopa?

Kao {to smo ve} spomiwali, prakti~no kod svih naroda svijeta se sa~uvalo predawe da se spasio samo jedan ~ovjek, sa svojom porodicom, u velikom brodu, sa mnogobrojnim `ivotiwama pod palubom. Biblija nam opis tog broda daje najdetaqnije.

Iz svetog teksta mi saznajemo prije svega dimenzije kov~ega. Ako se jedinica mjere lakat ra~una kao pola metra, te dimenzije sastavqaju 150 metara u du`inu, 25 u {irinu i 15 u visinu. Istisnu}e (deplasman) broda, tek na polovinu potopqenog u vodu, moralo bi iznositi oko 20 hiqada tona. Brod takvih dimenzija istorija nije znala do najnedavnijih vremena, i nikada ranije se takav brod nije pravio od drveta (Sl. 29).

Dimenzije broda su bile zadate Noju Bo`ijim otkrovewem. Karakteristi~an je fakat da je uzajamni odnos wegove du`ine, {irine i visine najoptimalniji za stabilnu plovidbu po bilo kakvim talasima. To potvr|uju tek savremeni prora~uni i brodogradili{na praksa, koju nije mogao imati drevni pisac Kwige Postawa. Bio je definisan i materijal za izgradwu - drvo gofer (ne zna se {ta ta~no ozna~ava taj naziv; ve}ina tuma~a Svetog Pisma pretpostavqa da je to bio ~empres ili kedar), oblijepqeno smolom izvana i iznutra. Noju je bilo nare|eno da napravi brod sa tri palube, potpuno pokriven. Op{ta povr{ina paluba kov~ega iznosila je 9300 m², a zapremina - 43 000 m³, {to je ekvivalentno 569 standardnih `eqezni~kih vagona za prevoz sitne stoke koji, prema danas postoje}im svjetskim normama, smje{taju po 240 `ivotiwa svaki. @ivotiwe su, najvjerovatnije, bile uzimane mlade, zato {to je wima predstojalo da donesu {to je mogu}e vi{e potomstva nakon iskrcavawa.

Od savremenih `ivotiwa radi spasewa u kov~eg je trebalo smjestiti oko 20 hiqada vrsta, {to je popuwavalo tek ~etvrtinu broda. O~igledno je da su bile uzete i vrste koje su od tada do danas izumrle, izme|u ostalog i dinosaurusi. Uop{{te nije bilo neophodno da se u kov~eg ukrcavaju xinovi, mogla su se uzeti mladun~ad ili ~ak samo jaja reptila. ^ak i ako se tako ra~una, polovina broda je ostajala slobodna za zalihe hrane, i za qude.

A {ta se desilo sa kov~egom kasnije? Pismo nas obavje{tava da se zaustavio "na gorama araratskim". Zaista, nedaleko od planine Ararat u vje~nom ledu koji veoma rijetko, u ~itavoj istoriji, djelimi~no mo`e (u qetnom periodu) po~eti da se otapa, neki putnici su imali priliku da vide dio drvenog broda. Za vrijeme Prvog svjetskog rata kov~eg su vidjeli ruski piloti. Bez obzira na ratne prilike, Imperator Nikolaj Drugi poslao je ekspediciju od 150 qudi koja je stigla do kov~ega, napravila detaqan opis i sve fotografisala. Unutar kov~ega bilo je prona|eno mno{tvo pregrada, veliki zidovi od brvana i tanki od `eqeznog pru}a - o~igledno, sve to je slu`ilo za dr`awe `ivotiwa. Prona|en je bio ~ak i `rtvenik ok kamewa - isti onaj koji se spomiwe u svim mitovima, gdje je Noj prinio blagodarnu `rtvu Bogu. Dio kov~ega su upotrijebili radi izgradwe koliba u kojima su boravili.

Rezultate istra`ivawa su uni{tili boq{evici, koji su ve} bili zahvatili vlast u trenutku kada se ekspedicija vratila. Kasnije su istra`ivawa u toj oblasti bila veoma ote`ana, po{to je ta teritorija, otrgnuta od Ruske Imperije, postala pograni~na izme|u SSSR, Turske i Irana. Od tada su ~iweni razli~iti poku{aji potrage za kov~egom, ali, zahvaquju}i svim ote`avaju}im okolnostima o kojima smo govorili ovdje, nisu dali o~ekivane rezultate.

Lako je shvatiti da se kov~ega zaledio i nestao u gle~eru ve} mnogo vremena nakon {to su ga napustili qudi i `ivotiwe - zbog daqeg uzdizawa ovog planinskog masiva.

Ako je svijet zaista bio sazdan u istorijskim vremenima, to zna~i da su qudi morali biti savremenici dinosaurusa i ostalih izumrlih zvijeri. Ali to je nemogu}e! - uzviknu}e neki. - A {ta je tu ~udno? - odgovori}emo im mi.

Pretpotopni svijet jedva da je uop{te znao za `ivotiwe-meso`dere. Do grehovnog pada ~ovjeka smrti nije bilo uop{te - tako u~i Sveto Pismo, mada taj fakat nauka principijelno ne mo`e provjeriti. Poslije, pak, izgnawa ~ovjeka iz raja, smrt je u{la u svijet, ali uslovi prvog svijeta u cjelini su se o~uvali. U uslovima tople klime, enormno bogate vegetacije i dvostrukog atmosferskog pritiska, `ivotiwama je bilo potrebno nekoliko puta mawe energije, a ~ak ni grabqivci nisu imali toliku potrebu za ~estim lovom. Qudi su, pak, ako je vjerovati Pismu, prije pada imali potpunu vlast nad zvijerima, koju u izvjesnoj mjeri nisu izgubili do dan-danas: divqe zvijeri obi~no izbjegavaju susrete ~ak i sa nenaoru`anim qudima. Da li su dakle ba{ tako bili stra{ni za prve qude pretpotopni grabqivci?

Ve}ina izumrlih xinova su tvari nesumwivo biqojedne. Smatra se da je najsvirepije ~udovi{te bio tiranosaurus, ~ije su sli~ice i figurice danas veoma popularne. Ta skalamerija se kretala na dvije zadwe {ape i imala je smjehotvorno nerazvijene predwe udove, koje ~ak nisu mogle da doku~e do usta. Da li je mnogo nevoqa qudima mogao da nanese takav monstrum samo svojim zubima?- Jedva da jeste.

Dakle, qudskom rodu takva koegzistencija realno nije prijetila istrebqewem. Osim toga, mi danas znamo da postoje tragovi stopa qudi i ~udovi{ta koji se presjecaju. Treba napomenuti i da postoje slike koje su drevni qudi crtali na stijenama, na kojima se mogu prepoznati prakti~no svi paleontologiji poznati dinosaurusi. O~igledno, drevni su umjetnici svojim o~ima gledali ta ~udovi{ta.

U mno{tvu drevnih pri~a, a {to je glavno - u pismenim izvorima Evrope i Bliskog Istoka koji datiraju ve} iz hri{}anske ere - sa~uvalo se mno{tvo svjedo~anstava o bitkama drevnih qudi sa zmajevima i a`dajama, ~iji su opisi dovoqno sli~ni bi}ima koje iskopavaju savremeni paleontolozi. ^udovi{ta dobijaju legendarne karakteristike samo u predawima onih naroda kod kojih se pismenost pojavila relativno kasno; takav je primjer na{eg legendarnog zmaja sa nekoliko glava. Mnogo drevnije hronike zmajeve opisuju mnogo vi{e nalik na realne dinosauruse.

Podsje}awa na dinosauruse mogu se sresti i u Bibliji. Uka`imo samo na dva "klasi~na" bi}a. U 40. glavi najdrevnije biblijske kwige, Kwige Jova, Gospod ukazuje pravedniku na najve}e kopneno i na najve}e morsko bi}e, koji se u jevrejskom tekstu nazivaju "begemot" i "levijatan". U crkvenoslovenskom tekstu te su rije~i prevedene kao "zvijer" i "zmaj", a u ruskom su prevodu ostavqene bez prevoda. "Begemot" i "levijatan" se spomiwu i u Tre}oj Kwizi Jezdre (3 Jezd. 6:49-52) kao dvije najkrupnije `ivotiwe od samog stvarawa svijeta (u crkvenoslovenskom tekstu su prevedene kao "enoh" i "leviatam"). Ni jedno od danas `ivih bi}a se ne uklapa u opis ovih ~udovi{ta. Begemot - to je xinovska biqojedna zvijer koja mlati repom kao kedrom, ~ije su noge poput bakarnih cijevi, a kosti - kao `eqezni {tapovi. Begemot `ivi u priobalnim pojasevima, ne boji se poplava, pa i da sav Jordan krene u wegove raqe. ^ovjek ne mo`e ~ak ni nos da mu probije ~akqom, koliko je ogromna i jaka ova zvijer. Naravno, kratkorepi nilski kow (ili pak slon) na ovakav opis nikako "ne miri{e", ali mu zato diplodokus u potpunosti odgovara (sl. 30).

Od opisnih karakteristika levijatana izdvojimo da je gusto prekriven xinovskim krqu{tima - {titovima, kroz koje ni vazduh ne prolazi, a u ~equsti ima dva reda zuba ("duple ~equsti"). Snagom i lijepom srazmjerno{}u udova on prevazliazi sve. Smije{ni su bilo kakvi poku{aji ~ovjeka da sa wim stane ne megdan. "Svi koji plove, da se zajedno sakupe, ne}e podi}i ko`u se repa wegova, niti brodovi ribarski - glavu wegovu" (Jov. 40:26). Levijatan svojim dahom mo`e da ispu{ta plamen.

Jasno je da ni jedan kit ne odgovara ovakvom opisu. To je o~igledno quskasti gmizavac, najprije gigantski kronosaurus. [to se pak ti~e wegovog plamenog daha, uop{te nije nerazumno pretpostaviti da su drevni dinosaurusi imali reaktivne komore, nalik na onu koju smo vidjeli kod bube-bombardera, samo, naravno, drugih dimenzija. Svjedo~anstva o zmajevima koji izdi{u ogaw u razli~itim drevnim izvorima su toliko ~esta, i pri tome se jedna od drugih pojavquju potpuno nezavisno, da se u potpunosti mo`emo realno osloniti na te opise.

Zbog ~ega su izumrla ova ~udovi{ta? Nesumwivo, zbog uslova za `ivot koji su se radikalno promjenili poslije potopa. Ovdje mo`emo da navedemo ~itav niz uzroka.

Kao prvo, to je pove}ani stepen radijacije koji, prouzrokuju}i mutacije somatskih i polnih }elija, skra}uje period `ivota i potpoma`e genetsku degeneraciju. Xinovi, normalno, nisu mogli biti bi}a koja se plodno i ~esto razmno`avaju, nisu mogli ni brzo dostizati polnu zrelost. Po{to oni rastu sav svoj `ivot, skra}ivawe perioda tog `ivota nije im dozvoqavalo da ostave dovoqno potomstva.

Kao drugo, i{~ezla je neophodna prehrambena baza, s obzirom da se drevna vegetacija, uni{tena potopom, prakti~no vi{e nigdje nije mogla obnoviti u starom obimu i formi.

Kao tre}e, skoro nigdje na zemqi nije ostalo stare tople i vla`ne klime, tako da su se kod hladnokrvnih tvari morali pojaviti ozbiqni problemi sa termoregulacijom. Vjerovatno su i jaja dinosaurusa, koja su do tada mogla jednostavno da se polo`e na slobodnom vazduhu, imala potrebu da se na wima le`i, a za to dinosaurusi prilikom stvarawa nisu bili "obu~eni".

Kao ~etvrto, pad atmosferskog pritiska sam po sebi je morao da zakomplikuje `ivot gigantskih bi}a, koja imaju potrebu za ve}im krvnim pritiskom. Na takvom atmosferskom pritisku o{tro se sni`avalo zgru{avawe krvi u organizmu, i bilo koja ogrebotina je za dinosaurusa mogla da bude smrtonosna - ~ime su se qudi, sude}i prema drevnim zapisima, vje{to koristili u obra~unima sa zmajevima.

Kao peto, u izvjesnoj mjeri se obistinilo biblijsko pretskazawe o neprijateqstvu izme|u ~ovjeka i ~itavog "roda zmijskog", koje je Bog izrekao nakon {to je |avo sablaznio qude na grijeh upravo zmijinim ustima. Ali s obzirom da smo htjeli da ne napu{tamo oblast nauke, mora}emo da konstatujemo da su qudi ~ak i u drevnosti ulagali zna~ajne napore, prije svega intelektualne, da bi istrjebili te "zmije", koje od istrebqewa nisu bile za{ti}ene dovoqnom plodno{}u.

Treba napomenuti da su se u okeanu klimatski i radijacioni uslovi promjenili znatno mawe (sama voda slu`i kao prili~no dobar izolator od tvrdih zra~ewa). 1977. godine japanski ribarski brod je kod obala Novog Zelanda upecao le{ nedavno umrlog pleziozaurusa. Na `alost, ribari zbog svoje {krtosti nisu htjeli da iz hladwa~a izbace svoju ribu, pa su radije natrag u more bacili ovo senzacionalno otkri}e koje su, dodu{e, ipak fotografisali. Da su samo znali, kako su lo{e pazarili! Pronalazak je bio progla{en za otkri}e godine (Sl. 31).

Spomenimo ovdje jo{ cijelu bujicu svjedo~anstava o jednom sli~nom ~udovi{tvu, koje do dan-danas `ivi u {kotskom jezeru Loh-Nes (takozvana "Nesi"). Vi|ali su ga stotinama puta u toku nekoliko vijekova, postoje i fotografije, ali nikome jo{ nije po{lo za rukom da ga uhvati `ivog. "Mo`e{ li ti udicom izvu}i levijatana i om~om ga {~epati za jezik wegov?.. On je car nad svim sinovima gordosti" (Jov. 40:20; 41:26).

Postoji i ~itav niz drugih svjedo~anstava o ~udovi{tima koja oprezno i neulovqivo borave u morskim dubinama, a koja se nedvojbeno razlikuju od kitova, ajkula i tuqana. Savremeni varani i krokodili - po ~emu to oni nisu dinosaurusi?

Poslije potopa qudi su opet po~eli da se razmno`avaju na zemqi. Izra~unato je da bi, pod uslovom da je potop bio prije otprilike pet hiqada godina, a porast stanovni{tva bio pola procenta godi{we (dana{wi tempo je oko 2 procenta godi{we), za to vrijeme stanovni{tvo po broju dostiglo upravo dana{wi nivo. Poluprocentni tempo je uzet kao prosje~ni. Najvjerovatnije je da je u spokojna vremena bio i ve}i, ali se u vremenima velikih ratova, katastrofa i epidemija mogao spu{tati do nule i ni`e. U svakom slu~aju, da je u vremena prvih poslepotopnih civilizacija, ~ije iskopine arhelozi prili~no jednodu{no datiraju na pet hiqada godina, populacija qudi koji poti~u od majmuna sa~iwavala makar nekoliko hiqada - demografska kriza bi nastupila mnogo vijekova prije dvadesetog.

Karakteristi~no je i to da na{ vijek, uprkos dosad nevi|enim svjetskim ratovima, stra{nim totalitarnim re`imima, ne~uvenoj koli~ini abortusa i rasprostrawivawa kontraceptivnih sredstava, bez obzira na sve zakone o ograni~avawu natalitea - daje najviso~ija tempa porasta nataliteta. Zbog toga pretpostavka o polupostotnom natalitetu godi{we za svu svjetsku istoriju izgleda prili~no vjerodostojna, odnosno, ne mo`e se smatrati pretjerano uve}anom.

Naravno, bilo koji prora~uni o broju stanovni{tva u prili~no dalekim vremenskim periodima, kada niko nije vodio realne popise stanovni{tva, uvijek je aproksimativan. Evolucionisti mogu da pretpostavqaju da u drevnim civilizacijama uop{te nije bilo porasta broja stanovnika, ali to nije istina. Zakqu~ak mo`e biti samo jedan: du`ina `ivota jednog ~ovjeka na zemqi je ograni~ena bolestima i drugim okolnostima, a du`ina `ivota ~ovje~anstva je ograni~ena zemaqskim resursima. A to nisu odve} velike vrijednosti.

Kao {to bi svaki pojedinac trebao da ponekad barem razmi{qa o svom `ivotu i ~e{}e da se podsje}a na svoj neizbje`ni kraj, tako bi i ~itavo ~ovje~anstvo trebalo da zna da ma kako se ono tje{ilo svojim nadawima na progres, kraj zemaqske istorije i odgovarawe za svoj `ivot na Bo`ijem Sudu je neizbje`no. Kao {to ne prili~i staroj babi da se pretvara da je mla|u{na djevojka, tako i savremeno ~ovje~anstvo ve} odavno ima veliku potrebu da osmisli i pravilno vrednuje svoje stara~ko doba.

Gospod Isus Hristos je obja{wavao da }e kraj zemaqskog svijeta nastupiti isto onako iznenadno za ve}inu qudi, kao {to je nastupio potop za ve}inu savremenika Nojevih. Kao {to su u ona vremena zaboravili, tako }e i pred krajem svijeta qudi apsolutno zaboraviti na Boga i vje~nost, tje{i}e sebe ma{tarewima o zemaqskoj sre}i. Niko ne}e uzimati za ozbiqno ~iwenicu da svijet i istoriju ne pokre}u toliko prirodni, nau~no-spoznajni uzroci, koliko duhovno-moralnim pokreta~i.

Me|utim, i ovdje smo opet iza{li iz oblasti nau~nog znawa i po ko zna koji put skiciramo wegove okvire i konture, u `eqi da samo poka`emo ograni~enost toga znawa.

U literaturi iz oblasti kreacione nauke najinteresantnije mjesto zauzimaju svjedo~anstva o zajedni~kom `ivqewu na zemqi qudi i dinosaurusa. Ako su oni zaista `ivjeli na zemqi istovremeno, to zna~i da starost zemqe iznosi samo nekolicinu hiqda godina, kako kazuje i Sveto Pismo. To nza~i da nije bilo nikakvih pretvarawa gmizavaca u zvijeri i qude. Kao dokaz za ovo ~esto se pozivaju na Bibliju (naro~ito na Kwigu Jova, gl. 40) i na zapadnoevropske hronike. Ali, pokazalo se, za takvim svjedo~ewima nije se moralo i}i daleko u pro{lost - wih ima i u pravoslavnoj asketskoj literaturi, koja bi se mogla nazvati klasi~nom.

Pred nama je jedna od takvih kwiga - "@ivot pustiwskih otaca" od presvitera Rufina. Autor je napravio dugo i opasno putovawe po egipatskim manastirima 70-ih godina IV vijeka i napisao `itija mnogih podvi`nika sa kojima mu se posre}ilo da se vidi. Za na{u temu iz wegovog djela bi}e interesantni samo neki fragmenti - jer, autor nije naturalista, on u pustiwi nije tra`io dinosauruse nego monahe, da od wih nau~i duhovnu mudrost. Ali vrlo veliku pa`wu Rufin poklawa vawskoj strani podvi`ni{tva svojih heroja, wihovim postovima, bdewima, a pogotovo ~udesima. I tu se u pri~ama i susre}u tajanstvena bi}a - begemoti i zmajevi.

"Jednom je nilski kow opusto{avao susjedne zemqe. Zemqoradnici su zamolili wega (avvu Bena) za pomo}. Do{av{i u to naseqe i vidjev{i ogromnu zvijer, on joj se obrati rije~ima:

- Imenom Isusa Hrista zabrawujem ti da pusto{i{ ovu zemqu!

Zvijer se bacila u bijeg, kao da ju je An|eo po~eo da goni, i nikada se vi{e nije pojavila u tim krajevima" (gl. 4).

Na`alost, mi raspola`emo samo ruskim prevodom teksta, pa ne mo`emo sa sigurno{}u da ka`emo kakav je naziv xina u originalu. Me|utim, na nilskog kowa on uop{te ne li~i. Da li ovaj nilski-kow-"debequca" tako silno nanositi {tetu poqskim usjevima u cijeloj oblasti? I za{to se qudi sami ne odlu~uju, iskupiv{i se zajedno i naoru`av{i se bakqama, da ga prognaju? Najprije }e biti da je to isti onaj biblijski begemot, koji je unaokrug mlatio repom kao kedrom i ~iji se opis daje u Kwizi Jova i podsje}a nas na diplodokusa. Jako je iliustrativno i to {to je prevodilac Rufinove kwige napisao "Veli~anstveni opis begemota... vidi Kw. Jova, gl. 40". O~igledno, prevodilac iz XIX vijeka, sve{tenik M.I. Hitrov, prosto, nije vidio razliku izme|u begemota i nilskog kowa.

Jo{ interesantniji slu~aj opisuje Rufin kao direktni u~esnik doga|aja:

"Putem primjetismo tragove ogromnog zmaja - bukvalno kao da su brvna vu~ena po pijesku". Putnici ne dvoume}i se po|o{e po tragu i ve} su se bili pribli`ili wegovom leglu.

Ali u to vrijeme presrete nas jedan brat koji je `ivio u susjednoj pustiwi i koji nas zadr`a.

- Ne}ete izdr`ati da gledate u to ~udovi{te, naro~ito ako jo{ niste vidjeli ne{to sli~no wemu. Ja sam ga ~esto vi|ao - to je zvijer nevjerovatne veli~ine..." (gl. 8).

Tada se susret licem u lice sa xinom nije desio. Prevodilac na rije~ "zmaj" daje obja{wewe u fusnoti: "Podrazumijeva se krokodil". Ali u to povjerovati jednostavno nije mogu}e. Rufin opisuje svoje susrete sa krokodilima, i nikada u vezi sa wima ne upotrebqava rije~ "zmaj". Nikada se ne u`asava wihovom veli~inom. Na krokodile on nailazi u blizini vode, a ne usred u`arene pustiwe. O jazbinama krokodila on nigdje ne pi{e, nego, ba{ naprotiv, sa ta~no{}u naturalist on opisuje wihov manir da nepokretno i bez znakova `ivota le`e vrebaju}i plijen (pona{awe koje jedva da nije do{lo glave samom autoru teksta). A da i ne govorimo da izgled krokodila tada{weg putnika nimalo ne bi impresionirao. A daqe idu jo{ vi{e zapawuju}i opisi.

"Pribli`ismo se pe}ini brata kojeg sretosmo ranije (onoga koji je odgovarao putnike da idu u susret ~udovi{tu - sve{t. T.). Primi nas on sa iskrenom qubavqu, i lijepo kod wega predahnusmo. Pri~ao nam je da je na istom tom mjestu `ivio jedan sveti mu`, wegov nastavnik, kojeg su zvali Amon. Gospod je mnogo puta kroz wega javqao Svoju silu. Evo {ta nam je, izme|u ostalog, ispri~ao o Amonu.

Hranio se Amon samo hqebom, a i to su mu ~esto otimali razbojnici, oduzimaju}i mu posqedwe skromne zalihe. Dugo je starac trpio takve napade. Ali evo, jednom se zaputi on u pustiwu i naredi dvojici zmajeva da ga prate. Bilo im je nare|eno da stoje pred ulazom u pe}inu i da ga ~uvaju. Razbojnici su se po svom starom obi~aju pojavili ne znaju}i na kakvu }e stra`u da nai|u pred ulazom. Vidjev{i zmajeve, oni se sko~awi{e od u`asa, onesvjesti{e se i polumrtvi pado{e na zemqu. Starac iza|e pred wih i kada vidje u kakvom su stawu, podi`e ih i re~e im prijekorno:

- Vidite li da su i zvijeri dobrije od vas: one se nama pokoravaju po voqi Bo`ijoj, a vi niti se Boga bojite niti se stidite da maltretirate Wegove slu`iteqe".

Razbojnici su se poslije toga pokajali, popravili, sami postali inoci, prevazi{av{i mnoge svojim podvi`ni{tvom.

Ili, druga pripovijest o istom tom Amonu:

"U drugo vrijeme u`asni jedan zmaj pusto{io je susjedna naseqa, i mnogo je naroda postradalo od wega. Seqaci se zaputi{e kod svetog Amona i moli{e ga da istjera zvijer iz wihove zemqe. Da bi ga nagovorili da se smiluje na wih i pomogne im, povedo{e sa sobom jednog dje~a~i}a, sina nekog ~obanina, koji je ostao polumrtav od samo jednog pogleda na qutog zmaja. Zvijer ga je bukvalno otrovala svojim dahom, i wega su obamrlog i svog oteklog donijeli do ku}e. Starac je dijete pomazao jelejem i vratio mu zdravqe. U du{i je on, naravno, `elio da zvijer pogine, ali seqacima nije davao nikakvo obe}awe, kao da je priznavao da je i sam nemo}an. Sqede}eg dana, rano ustav{i, zaputi se avva Amon u zvjeriwu jazbinu i, presaviv{i koqena, po~e da se moli. Zvijer se razjareno baci prema wemu, ve} se mogao ~uti wen u`asni dah pra}en o{trim siktawem. No starac neustra{ivo gleda{e u zmaja... Obrativ{i mu se, re~e:

- Neka te porazi Hristos, Sin Bo`iji, Koji je porazio mnogo stra{niju zvijer od tebe!

Samo {to on to re~e, u`asni drakon zajedno sa dahom ispusti i otrovnu pjenu, a onda se sa stra{nim treskom strovali na zemqu. Seqaci ubrzo dotr~a{e i zapaweno gledahu u taj prizor: podigao se neizdr`ivi vow... Po`urili su da ga zatrpaju velikim grudvama pijeska. Avva Amon je ostao da kle~i na svom mjestu, jer se ostali ni mrtvoj zvijeri nisu smjeli pribli`iti bez prisustva svetog starca..."

Ovdje se vi{e nikako ~udovi{te ne mo`e zamijeniti sa krokodilom ili nekom drugom nama poznatom `ivotiwom. Nemogu}e je tako|e podrazumijevati i neku vrstu demonskog privi|ewa. O javqawu demona u obliku svakojakih stra{ila mnogo se pri~a u ote~nicima, o wima govori i sam Rufin, i to upravo kao o demonskim javqawima, koja poslije sebe ne ostavqaju toliko grube i te{ko prenosive materijalne posqedice. Ne, o~igledno je da su ovdje samo dvije mogu}nosti: ili je sve ovo ~ista izmi{qotina, od prve do posqedwe rije~i, ili je to prili~no realan opis dinosaurusa.

Protiv mogu}nosti izmi{qotine govori dosta toga. Prije svega - pouzdanost i vjerodostojnost samog autora. Drugi pisac-patrista, prepodobni Paladije, ukqu~iv{i djelo Rufinovo u potpunosti u svoju kwigu "Lavsaik" naziva ga "blagorodnim i odva`nim, od kojeg nije bilo u~enijeg me|u bratijom". Vrijeme drevnog rukopisa i wegovo porijeklo ne podlije`e nikakvoj sumwi. Te{ko da bi takav ~ovjek mogao da se bavi pisawem izmi{qotina.

Osim toga, autor nema nikakvog rezona da izmi{qa bajke. On ne pi{e poemu, ne zapisuje narodne pjesme o junacima, nego putopis. ^itaoca bi mogao da zapawuje samo ~udesima pustiwaka koje je vidio, bez ikakvih zmajeva. ^udesa je u kwizi opisano mnogo, a dinosaurusi se spomiwu samo na mjestima koje smo citirali. Ba{ naprotiv, o~igledna izmi{qotina nekakvog mitskog ~udovi{ta kojeg niko nikada nije vidio bi samo potkopala povjerewe prema autoru.

Ciq autora je da pokrene ~itaoca na dobrodjeteqni podvi`ni~ki `ivot. Pozivati na askezu la`ju bilo bi isto tako glupo, kao i kazati npr. "Do|ite da se podvizavate u na{u pustiwu, ovdje `ive stra{ne a`daje, na koje vi ~ak ni pogledati niste u stawu!"

Naravno, za onoga koji ne vjeruje ni u kakva ~udesa ono {to je ovdje re~eno ne predstavqa nikakav argument, kao {to ne bi vjerovao ni u ~udo koje bi se desilo pred wegovim o~ima. Ali mi, kao i presviter Rufin, ne ra~unamo na takvog ~itaoca, ve} na ~itaoca dobronamjernog, koji `eli da slijedi, ako ve} ne prostu vjeru, a ono barem princip [erloka Holmsa: "odbacite sve nemogu}e, i u va{im rukama }e ostati istina, ma kako ona nevjerovatno, ~ak i ~udesno, izgledala". Odbacuju}i mogu}nost izmi{qotine i mogu}nost zamjene sa krokodilom ili demonom, dolazimo do direktnog poimawa onoga {to je autor htio da ka`e o dinosaurusu.

Na kraju, jo{ jedno prekrasno svjedo~anstvo mo`emo da na|emo i kod podvi`nika na{eg vijeka - nedavno proslavqenog u liku svetih, Optinskog skitona~elnika shiarhimandrita Varsonofija. U "@itiju Optinskog starca Varsonofija" (Izd. Vvedenske Optinske pustiwe, 1995.) navodi se wegovo pismo Optinskom nastojniku, arhimandritu Ksenofontu, poslano iz Manxurije u avgustu 1904. godine (uskoro poslije po~etka rusko-japanskog rata prepodobni Varsonofije je bio poslan u bolnicu na Dalekom Istoku, u gradi} Mulin, da duhovno hrani i pou~ava rawene ratnike). Evo jednog izuzetno zanimqivog pasusa iz tog pisma:

"Vjerujem, zajedno sa svim pravoslavnim ruskim narodom, da }e neposti`na, Bo`anska sila ^asnog i @ivotvornog Krsta pobijediti i smrviti tamnu silu pe}inskog zmaja-drakona koji krasi japanska znamewa. Ovdje }u da spomenem kako sam li~no imao prilike da slu{am od vojnika koji su stajali na stra`i kod stanice Hantazi, 70 vrsta od Mulina, kako su prije dvije godine oni ne jednom vi|ali kako iz jedne planinske pe}ine ispuzava ogromni krilati drakon koji ih je bacao u u`as sve dok se ponovo ne bi sakrio u dubinu pe}ine. Od tada ga nisu vi|ali, ali to je dokaz da pri~e Kineza i Japanaca o postojawu zmajeva uop{te nisu izmi{qotine ili bajke, iako nau~nici - prirodwaci iz Evrope i na{i zajedno sa wima negiraju postojawe tih ~udovi{ta. Ali kao da se jedino to negira samo zbog toga {to se ne uklapa u mjere na{ih pojmova..." (str. 142).

Interesantna je i ~iwenica da gdje god da se u drevnoj literaturi spomiwu zmajevi, uvijek se opisuje borba ~ovjeka protiv wih. Zmaj je uvijek za qude mrzak za vidjeti, stra{an i odvratan. I u ovome vidimo potvrdu istinitosti Bo`ije rije~i o prokletstvu koje je izre~eno zmiji kada su qudi istjerani iz raja, o zakonskom ratu koji je Bog polo`io izme|u qudi i sjemena zmije. I samo je na{e vrijeme sveop{teg razvrata i izopa~enosti ukusa i morala od dinosaurusa napravilo omiqene heroje filmova, kwiga i crtanih filmova.

Navedimo u zakqu~ku malo ~itala~ko zapa`awe. Mi vidimo kako su egipatski pustiwaci ~udovi{ta pobje|ivali snagom molitve i uzdawa u Hrista. Evropqani, pak, kada su se susretali sa zmajevima, vi{e su se polagali na snagu oru`ja ili specijalne "ratni~ke lukav{tine". Tako se o tome pripovijeda u wihovim qetopisima, npr. u ~uvenoj poemi "Beovulf". Saputnici, pak, Rufina, koji su ga nagovorili da se zaputi po stopama zmaja su ga uvjeravali da su oni ve} pobje|ivali zmajeve i drakone iskqu~ivo svojom molitvenom odva`no{}u. U izvjesnoj mjeri mi i u ovom slu~aju mo`emo uporediti - i to s potpunim pravom - hri{}ansku orijentaciju Istoka i Zapada. Gledaju}i na podvige na{ih blago~estivih duhovnih predaka, prema rije~ima Apostola, opona{ajmo ih po vjeri wihovoj.