OBE]AWE

U varo{ici Filijatrima, na Peloponezu, jedne zimske ve~eri 1944. godine zavladao je strah i trepet. Gr~ki rodoqubi napravili su zasedu jednoj nema~koj patroli i ubili 4 nema~ka vojnika. Kad je za ovo saznao komandir ove male grupe, nastawene ovde, po imenu Johan Kunster, izbezumio se. Odmah se obratio {tabu u Patri, tra`e}i uputstva kakvu odmazdu da primeni. odgovor koji je dobio bio je otprilike onakav kakav je i o~ekivao. Dobio je ovla{}ewe da uhvati oko 20 gra}ana vari{pce - koje ho}e - i da ih streqa bez ikakvog isle|ewa. Jo{ mu je dato ovla{}ewe da spali ku}a koliko god ho}e, kako bi kazna zauvek suzbila svako raspoli`ewe suprotstavqawa okupatorskim vlastima.

Kunster, ne misle}i da bi mo`da bilo boqe da ~ove~nije postupi u ovom slu~aju, naro~ito kad je {tab ostavio wegovom rasu|ivawu primenu odmazde - potpisao je smrtnu kaznu. Ova vest se u varo{ici muwevito ra{irila. U svima ku}ama zavladao je smrtni strah. Svaki je o~ekivao da sutradan, ~im svane, smrt zakuca na wegova vrata. No} je pro{la, a niko oka nije sklopio. Ali prvi jutarwi ~asovi mirno su prolazili. Nemci nisu pristupili nikakvoj racnji niti preduzeli neke mere, koje bi nagove{tavale veliko zlo koje bi trebalo da do|e. Nemogu}e je bilo da iko pogodi {ta je posredi. Neki su pretpostavqali da je Kunster o~ekivao naknadna uputstva od svojih pretpostavqenih. Ali ve}ina je bila izgubqena i nije im na um padalo nikakvo obja{wewe. Tako je zavr{en dan, a ni{ta se nije dogodilo.

Rano izjutra slede}eg dana 4 sve{tenika varo{ice pozvati su da se jave komandiru Kunsteru. Sle|ena srca sve{tenici su u{li u kancelariju komandira, ube|eni da }e im on pokazati spisak na smrt osu|enih. Zatekli su ga kako ih o~ekuje sa izrazom koji ih je zaprepastio. U wegovom izgledu nije bilo ni traga qutine. ^ovek u ~ijim je rukama bio `ivot i smrt svih stanovnika varo{ice, primio ih je mirno i bez vike. - ,,U~inite mi ~ast, rekao im je, da zajedno u~inimo posetu crkvama u varo{ici. Ho}u ne{to da proverim"... Prirodno, sve{tenici su se slo`ili sa wegovom `eqom. U svakom hramu koji su posetili, Kunster je pa`qivo posmatrao sve ikone svetaca, ni{ta ne govore}i. Kad su u{li u hram Uspewa Bogorodice, nije trajalo dugo, a Nemac je iznenada stao ispred jedne ikone, koja je predstavqala starca, sa potpuno belom bradom, obu~enog u sve{teni~ke ode`de. Bila je to ikona svetog Haralampija. Prili~no dugo ju je gledao, a onda pro{aptao: "Taj je". Posle je kleknuo, sagao glavu i pomolio se. Kad je zavr{io, ustao je i uputiv{i se sve{tenicima, rekao im:

- Umirite se. Nesre}a koju ste o~ekivali ne}e se dogoditi. Ovaj svetiteq spasao vas je, a zajedno s vama i moju Du{u, koja bi upala u te`ak zlo~in.

[ta se bilo dogodilo?

Prve ve~eri po{to je potpisao naredbu za odmazdu, legao je da spava. U snu mu se javi starac u starinskoj sve{teni~koj ode`di, i rekne mu: "Sinko, nemoj da izvr{i{ ono {to si naumio. Ako me poslu{a{ i ne bude{ prolio nevinu krv, bi}e{ pod mojom za{titom. Obe}avam ti da }ete se i ti i tvoji vojnici vratiti u svoju domovinu dobro i zdravo i nikome se od vas ne}e dogoditi ni{ta r|avo".

Ovaj san u~inio je na Kunstera veliki utisak. Ne znaju}i ta~no da li je ovo bila neka bo`anska intervencija ili gri`a savesti, nije donosio nikakvu drugu odluku, samo da ne}e odmah primeniti odmazdu. U me|uvremenu, zrelije }e razmisliti o svemu.

I druge no}i ponovio se isti san. Tajanstveni starac opet se pojavio i ponovio svoju preporuku i svoje obe}awe: ,,Ne kolebaj se sinko. Ne budi maloveran. Odbaci delo koje si naumio da ~ini{. Budi uveren da }e{ tako ponovo videti svoju `enu i decu. Ja }u te ~uvati",

Posle ovoga Kunster je pozvao sve{tenike i zajedno sa wima posetio mesne crkve, ube|en da }e u nekoj od wih videti Svetiteqa. I kada je video ikonu, vi{e nije uop{te sumwao. Blagodat Bo`ja umek{ala je wegovo srce, ispunila ga uzbu|ewem. Neosporno veruju}i uveravawu Svetiteqa, vratio se u svoju kancelariju i pocepao naredbu koju je bio potpisao.

Obe}awe svetog Haralampija dato Kunsteru ostvarilo se. Kada su Nemci napustili Gr~ku, on i wegovi qudi, pod za{titom Setiteqa, vratili su se `ivi i zdravi svojim ku}ama.

Kunster nije zaboravio ovo ~udo. Godine 1953. doputovao je iz Nema~ke sa svojom `enom, da se pokloni ikoni ovog Svetiteqa na dan wegovog praznika. Stanovnici ove varo{ice primili su ga sa qubavqu. Odslu`ena je specijalna liturgija u crkvi Uspewa, a zatim su mu priredili ru~ak. Za vreme ru~ka on je svima ispri~ao ovo ~udo i dodao da je pred svoj polazak za Gr~ku video u snu Svetiteqa, koji mu je rekao: "^ekam te u Filijatrima, gde si pokazao svoju veru. Tamo }e te svi primiti sa velikom rado{}u". (Iz gr~kog lista Efimerios, preveo episkop `i~ki Vasilije. Pravoslavni misionar, broj 1 za 1965. godinu, str. 40-42).