INKVIZICIJA
Papa je, da bi suzbio prave i umi{qene jeresi, kao i da bi se borio protiv "ve{tica i ~arobwaka" uveo Inkviziciju, jednu od najkrvavijih institucija svih vremena. Inkvizicija je trebalo da u ime Hrista, Boga Qubavi, nalazi i ka`wava inakomisle}e, predaju}i ih na mu~ewa i spaqivawe na loma~i. Zato su odmah izmi{qena "teolo{ka" opravdawa. (Zaboravila se u potpunosti re~ Svetog Jovana Zlatoustog, velikog svetilnika Istinske,Pravoslavne Crkve, koji je govorio: "jereti~ke dogmate, protivne onima koje primismo, treba anatemisati, a bezbo`ne dogmate treba razobli~avati. Qude pak potpuno {tedeti i moliti se za wihovo spasewe"). Tako je Toma Akvinski u svojoj "Sumi teologije" pisao (2/2,11,3): "Ako svetovni vladari falsifikatore novca ili druge zlo~ince odmah opravdano ubijaju jo{ mnogo pre se jeretici, smesta ~im im je dokazana jeres, mogu ne samo izop{titi iz crkve, nego i opravdano ubiti". Papa Grgur deveti prvi je poslao inkvizitore (islednike) "jereti~ke opakosti" u gorwu Italiju, gde je bilo veliko sedi{te katara (patarena). Wegov prethodnik, Inocentije Tre}i, (1198-1216) uveo je pravilo po kome se mo`e povesti sudski proces protiv ~oveka optu`enog za jeres na osnovu tu`be, prijave i "
per inquisitionem" (za osobu za koju se javno govori da je "ve{tica" ili da je jeretik). Inkvizitori su imali posebna ovla{}ewa: oni su u isti mah bili i sudije i tu`ioci i islednici; po{to su papski teolozi i pravnici tvrdili da je jeres "poseban zlo~in" (crimen excertum), za weno sudsko gowewe nisu va`ila uobi~ajena pravila. Papa Ivan Dvadeset drugi i Eugen ^etvrti su savetovali da se sudski procesi vode "bez ustru~avawa, sudske buke i formalizma". Inocentije ^etvrti je svetovnim vlastima naredio (1252) da u procesima protiv osumwi~enih koriste torturu ~ijom su primenom rukovodili sami inkvizitori. Samo ~etiri godine kasnije, 1256, papa Aleksandar ^etvrti daje pravo inkvizitorima da jedan drugog razre{uju od "iregularitta", tj. krivice zbog toga {to oni, kao mona{ka lica - fratri, koriste torturu nad optu`enima (eto odakle poti~u "blagoslovi" usta{kih "vojnih sve}enika", koji su svojim "duhovnim ~edima" davali "oprost" nakon pokoqa pravoslavnih Srba - "{izmatika". Inocentije Osmi je 1484. godine izdao bulu "@arko `ele}i" u kojoj poziva da najstro`e budu ka`weni svi oni {to ometaju inkvizitore u wihovom "bogougodnom" delu.Inkvizitori (fratri dominikanskog reda, koji su sebe, zbog revnosti, zvali "psima Gospodwim") imali su pravo da u toku procesa koriste LA@. Tako su, recimo, obe}avali uhap{enima da }e ih pustiti ako sve priznaju i odaju "sau~esnike", a kad bi ovi priznali - inkvizitori su ih predavali svetovnim vlastima na pogubqewe (papska psevdo-crkva nije formalno spaqivala jeretike - to su radile vlasti odre|ene dr`ave). Drugi metod lagawa bio je jo{ podliji: inkvizitor koji bi dao obe}awe pred sam kraj procesa, kad `rtva prizna, povla~io se, a na wegovo mesto je dolazio drugi - za koga obe}awe nije va`ilo(!).
Pisani su mnogi inkvizitorski uxbenici. Tako su dominikanci Henrik Institoris i Jakob Sprager 1487. izdali "
Malleus Maleficarum" ("Maq za ve{tice" - setimo se da su usta{e u`ivale da jasenova~ke logora{e, srpske mu~enike ubijaju maqevima). Ta kwiga je u ~itavoj Evropi do sedamnaestog veka do`ivela tridesetak izdawa. U woj su podrobno opisane inkvizitorske ve{tine i postupci, pa je mnoge "nadahnula" da jo{ revnosnije slu`e kao "psi gospodwi". Ina~e, jedan od autora "Maqa", Institoris, bio je ~ovek sumwivog moralnog `ivota. Papa Sikst ^etvrti je, recimo, od augzbur{kog biskupa tra`io da ga zatvori zbog pronevere velike koli~ine srebra koje je u Nema~koj bilo zara|eno zahvaquju}i prodaji tzv. "opro{tajnica grehova" (indulgencija).Kasnije je Institoris postao papama omiqeni ~ovek i wegova inkvizitorska aktivnost se nastavila.
Martin del Rio, jezuita (i jezuiti su se pridru`ili svojoj bra}i dominikancima) u jednom traktatu savetovao je inkvizitore da budu oprezni kad ve{ci i ve{tice na mukama }ute i da ne smatraju to znakom wihove nevinosti. Tobo`, |avo im pomo}u ~ini zatvara usta ili wihovo telo sklawa na drugo mesto, a na sprave za mu~ewe namesti le{ (bestidnost do bestidnosti, sve u ime "kr{}anstva"). Lek protiv onih koji }ute je - nasilno sipawe vode istima u usta, po mogu}stvu {to ledenije. [to se ve{tica ti~e, wih, smatra del Rio, treba ubijati ~ak i ako se ne utvrdi da su ~inima nekom "na{kodile" - jer su u savezu sa demonom. Da bi bili {to dosledniji "kr{}ani", inkvizitori su na svoje `rtve stavqali jagwe napravqeno od voska, (da simvolizuje Hrista" - svete mo{ti), ili su im - (opet na silu!) u usta sipali "svetu vodicu".
Jedan ~astan ~ovek, jezuita Frederik Spe (1591-1635) bore}i se protiv inkvizitorskog ludila u progonu "ve{tica", govori o podlosti u postupawu sa uhap{enicima: "Ako uhap{enica pokazuje strah uzimaju joj za zlo jer tvrde da ima lo{u savest, ako ne pokazuje strah, tvrde da se pretvara da je nevina". Zbog toga to je re~ o "posebnom zlo~inu", nikom ne dopu{taju advokate. Priznala ili ne - bi}e ubijena. Mu~ewa se, sve te`a i stra{nija, ponavqaju po ~etiri - pet puta, a sudije, smatraju}i da slu`e Bogu, ne ose}aju nikakvu krivicu. Za wih je sramota da se utvrdi da su nekog nevinog uhapsili - ~im je uhap{en, mora da je kriv. @ene, uglavnom sirotice i starice, su na mukama bile prinu|avane da odaju druge "ve{tice" i osobe o kojima nisu ni{ta ni ~ule. Bilo je dovoqno da te neko okleveta, pa da ode{ na loma~u. U toku isle|ivawa primewivana su sva sredstva koja su kasnije, u Drugom svetskom ratu, usta{e koristile likvidiraju}i svoje `rtve.
Najkrvavija inkvizicija bila je {panska. Wu je naro~ito negovao Ferdinand "Pobo`ni", koga je papa proglasio za "sveca" (u `itju mu pi{e da je "sopstvenim rukama donosio drva za spaqivawe jeretika"). Torkvemada, znameniti veliki inkvizitor [panije, imao je nezavisnost u postupcima ~ak i u odnosu na papu. Na hiqade qudi izgubili su `ivote zbog raznih optu`bi - Mavari su ubijani jer nisu hteli da napuste islam, jevreji jer su se dr`ali judaizma, a doma}i "jeretici i ve{tice" stradali su svakodnevno. Prire|ivani su i "
auto da fei", ~inovi "javnog ispovedawa vere", pokajanih jeretika koji su zatim spaqivani. Prethodno su bili poni`eni i izrugani na najnedosjtojnije na~ine. U ovim "auto da feima" u`ivali su podjednako i {panski kraqevi i ruqa `edna krvi. Zbog u`asa p{anske inkvizicije u Holandiji je u {esnaestom veku izbio veliki ustanak protestanata koji su uspeli da proteraju papiste - okupatore sa svoje zemqe. Inkvizicija je u [paniji postojala sve do po~etka devetnaestog veka, kada ju je Napoleon ukinuo. Naravno, nije bilo ni{ta boqe ni u Francuskoj (setimo se "Vartolomejske no}i"), Nema~koj, Italiji i drugde. U susednoj Hrvatskoj procesi ve{ticama tako|e su bili sastavni deo svakodnevice papinih podanika, koji su tek u osamnaestom veku za vreme "prosve}enog apsolutizma" Habzburga shvatili da "lov na ve{tice" i nije najneophodniji element rimokatoli~ke "pobo`nosti".Pa i protestanti, odvojiv{i se od Rima, nisu mogli da se oslobode duha Inkvizicije, kojim je Zapad zara`en i do dana dana{weg. Tako je, recimo, nema~ki pravnik - protestant Benedikt Karpcov (17.v.) po svedo~ewu Oldenburga, na smrt osudio 20.000 qudi! Svakog meseca i{ao je da se "pri~esti" i 53 puta pri~itao Sveto Pismo.
Episkop Danilo (Krsti}) na jednom mestu ka`e: "Jereti~ka poluvarvarska Evropa kasnije je do{la do grozota Inkvizicije, jer teolo{ki nije razlikovala Ogaw bo`anske qubavi i stvorenu vatru ovoga sveta, misle}i da je ta vatra ovoga sveta u paklu i da u to ime mo`e spaqivati. Dakle, pitawe wihovog pogre{nog verovawa vrlo je bitno, jer se dogmatik uvek proverava etikom. Tako je, eto, sedamnaest vekova posle Periklovog doba, u kome policija nije ni tukla, ni hapsila gra|ane, do{lo do toga da se u frana~koj Evropi u ime Hrista, Boga Qubavi, i wegovog tzv. "vikara", "namesnika" pape razbuktavaju inkvizitorske loma~e. Zbog toga se zapadnoevropska inteligencija razo~arala u hri{}anstvo i stvorila zavereni~ko dru{tvo slobodnih zidara - masoneriju. Sasvim je prirodno da iz takve tradicije kasnije ni~e bezbo`na Francuska revolucija, a da za wom dolaze otvoreni satanisti - Karl Marksa, na primer (...) Sve {to je u Evropi dobro, dolazi iz romejske Vizantije, a sve {to ne vaqa je "doma}i proizvod", plod poluvarvarskog, inkvizitorskog duha (savremeni Wego{ bi rekao "tragovi im smrde loma~ama") (...) Sveti Sava se opredelio za politi~ki poni`enu i oslabqenu Vizantiju, jer je u woj video nesalomivi duh Pravoslavqa, a okrenuo je le|a naizgled svemo}nom Rimu odakle su ve} smrdele prve loma~e, nagove{taji Au{vica i Jasenovca.
Registar tekstova