UJEDIWEWE POD PAPOM
I u "
Orientale lumen" Ivan Pavao drugi govori o sli~nostima, a ne razlikama, izme|u Istoka i Zapada; tvrdi da pred Hristom, na kraju drugog milenijuma, "moramo biti jedno" (kao da Wemu treba ruqa ujediwena u la`i, a ne malo stado ~ije je jedinstvo On, Istina).Papa pi{e o Svetim Ocima Pravoslavqa, o obo`ewu, o apofatici, o mona{tvu Istoka; predla`e rimokatolicima da upoznaju pravoslavnu veru {to dubqe. On isti~e zna~aj Evharistije, koja je u Liturgiji Istoka tako ~udesno prisutna; pomiwe pravoslavno star~estvo, isihazam, itd. Isti~u}i zna~aj zajedni~kih molitava sa pravoslavnima, Ivan Pavao Drugi navodi primer carigradskog patrijarha Vartolomeja Prvog, koji mu je, za rimski Veliki Petak 1994, poslao molitvene meditacije, govore}i o jedinstvu Istoka i Zapada u mu~enicima. Posle svih ovih bajkovitih ne`nosti, papa prezali na su{tinu stvoga stava: "Ako je neko ko `eli da postane prvi pozvan da bude sluga svima, onda }e se videti kako iz hrabrosti ove qubavi izrasta Primat Qubavi" (to jest, primat "Petrovog naslednika", papa; neka nam bude opro{teno {to ovde koristimo narodnu izreku - "Ko o ~emu, baba o u{tipcima".) Na kraju, kad je priznao {ta ho}e, pomenuo unijate u pozitivnom svetlu, kao neku vrstu mosta izme|u Istoka i Zapada, papa nudi usluge rimokatolicizma pravoslavnima i svoje vernike opet poziva na otvorenost.
Papski ekumenizam je poziv u zagrqaj la`i i smrti. Papa }e u~initi sve da mu se Istok pokloni kao "prvom u qubavi"; papa }e se odre}i i "filiokve", i celibatnog sve{tenstva, i ko zna ~ega jo{ - samo da bi bio "namesnik Hristov" i "naslednik Petrov". Prema tome, pravoslavni koji to ne shvataju i ne `ele da shvate daleko su od istine. Najmawi kompromis po pitawima vere vodi u ve~nu smrt, ako se ~ovek prethodno ne pokaje; i tu nema nikakve "filozofije"! Dovoqno je setiti se primera iz `itja Svetog Pajsija Velikog, ~iji se jedan u~enik Hrista odrekao u brbqawu sa jevrejinom, koji mu je rekao da Hristos nije pravi mesija, nego treba da do|e drugi. Ne misle}i {ta pri~a, monah je, u svojoj naivnosti, kazao: "Mo`da si u pravu!" Kad se vratio Svetom Pajsiju, ovaj ga nije prepoznao - blagodat Svetog kr{tewa je od nepa`qivog monaha odstupila. Nesre}nik je molio svog duhovnog oca da umoli Hrista da wega, odstupnika, ponovo primi u nedra Crkve. Sveti Pajsije se mnogo potrudio, Hristos je nekoliko puta odbijao da oprosti i na kraju je videv{i qubav Svog ugodnika prema ovome gre{niku, blagoslovio povratak zabludele ovce.
Ko bude papiste priznao za bra}u u Hristu, odre}i }e se Svetih Mu~enika i Ispovednika vere Bo`je, i sta}e na stranu jeretika i bogohulnika. S druge strane, ovo }emo re}i po cenu da nas smatraju "fanaticima", pravoslavni ekumenisti su u ovom trenutku i zauvek najve}i neprijateqi svih inoslavnih: umesto da im propovedaju Hrista Raspetoga i Vaskrsloga, i tako ih spasavaju iz kanxi demonskih (a svakom jeresju, ka`u Oci, rukovodi jedan demon), oni ih ~e{u po u{ima, uspavquju im savest i bacaju u naru~je ve~noj smrti. Jedini pravi prijateqi inoslavnih su oni koji ih vole nude}i im Istinu Pravoslavqa, oni koji ih pozivaju da se od Velijara okrenu bogo~oveku Hristu. Svaki drugi put vodi u propast.