Meni
Tekstovi
Slike
Diskusija
Knjige
Linkovi
Muzika
Filmovi
Novo
Download



|
GOVORI SRPSKOM NARODU
KROZ TAMNI^KI PROZOR
-1-
Vladika Nikolaj Velimirovi}.
Gre{ili smo, i ispa{tali
smo. Uvredili smo Gospoda Boga, ka`weni smo. Ukaqali smo se svakim nevaqalstvom, oprali
smo se krvqu i suzama.
Pogazili smo sve
{to je pretcima bilo sveto, zato smo bili poga`eni.
Imali smo {kolu
bez vere, politiku bez po{tewa, vojsku bez rodoqubqa, dr`avu bez Bo`jeg blagoslova. Otuda
nam propast i {kole, i politike, i vojske, i dr`ave.
Dvadeset godina
pa{tili smo se da ne budemo svoji, zato su nas tu|inci poklopili svojim mrakom.
Dvadeset godina
rugawa pretcima, {to su se privoleli carstvu nebeskome, zbog toga gubavog nam carstva
zemaqskog gubitak. Kakvom smo merom merili Boga i svoje pretke, tako nam je odmereno.
Ipak, dobili smo
pomilovawe. Za uvrede mislima i re~ima i delima, za bezbrojne ne~uvene uvrede Wegovog
Veli~anstva Cara nad carevima, Gospoda Boga, u toku punih 20 godina, bili smo osu|eni na
smrt. Osuda je po~ela da se izvr{uje. I ubijen je svaki osmi Srbin. Onda je smrtna kazna
ubla`ena, te smo osu|eni na ve~nu robiju, na ve~ito robovawe u okovima Nemaca. Al, kad je
zemqa srpska provrela od krvi i suza sirotiwe raje, kad su slavske sve}e su`awa paqene
mr{avim rukama i ga{ene suzama, i kad su molitve srpskih pa}enika pokrenule an|ele i
svetiteqe da izmole od Boga milost, tada je Svemilostivi ponovo ubla`io kaznu, pa je
ve~ito robijawe sveo na dve godine robije. Za dvadeset godina svoga zlotvornoga `ivota
dobio je narod srpski svega dve godine robije. Zar to nije bogovska milost? Zar bi se
mogao na}i na zemqi car koji bi trpeo dvadeset godina grdwe i poruge, pa da ipak ovako
pomiluje svoje psova~e i ruga~e? Nikad i nigde. Ovolika milost dolikuje samo Gospodu Bogu
na{em.
Kojim putem sada
da po|emo? Ne onuda, samo ne onuda, kojim smo hodili dve decenije.
[ta sada da
radimo? Sve samo ne ono {to smo radili u vremenu izme|u dva Svetska rata.
Da ne gre{imo, te
da ponova ne ispa{tamo.
Da ne vre|amo
Cara Gospoda Boga, te da ne zaslu`imo jo{ ve}u kaznu, avaj, bez pomilovawa.
Da se ne kaqamo
nevaqalstvom, te da se ne bi morali ponova prati svojom krvqu i svojim suzama.
Da ne gazimo
svetiwe predaka na{ih, te da ne bi opet bili prega`eni.
Neka nam {kola
bude sa verom, politika sa po{tewem, vojska sa rodoqubqem, dr`ava sa Bo`jim blagoslovom.
Neka se svaki vrati Bogu i sebi; neka niko ne bude van Boga i van sebe, da ga ne bi
poklopila jeziva tama tu|inska, sa lepim imenom - i {arenom ode}om.
Neka se svak, ko
je srpski rodoqub, pa{ta da zadobije carstvo nebesko, kojim se jedino mo`e odr`ati carstvo
zemaqsko na du`e vreme.
Kad je na{ narod
rekao: pravda dr`i zemqu i gradove, kao da je rekao: carstvo nebesko dr`i carstvo
zemaqsko. Jer, pravda je jedna sila od mnogih sila carstva nebesnoga. Jedna druga sila
jeste vera, tre}a qubav, ~etvrta istina, peta milost, {esta mudrost, sedma ~istota, i tako
skoro bez broja i bez kraja.
Razmislite koju
od ovih sila imate, a koju nemate. Po`urite da ih sve zadobijete. Tako }ete biti savr{eni
kao Otac va{ nebesni {to je savr{en. Tako }ete odoleti mra~nim silama pakla, koje su bile
preovladale na{om dr`avom, koje }e nas i u se}awu dugo moriti kao {to mori stra{an san. I
tako }ete najzad, oru`ani silom nebeskom, najboqe potvrditi i svoje rodoqubqe i svoj naziv
pravoslavnih hri{}ana.
Neka vam je na
pomo} Gospod Hritos, sa Ocem i Duhom Svetim na vek veka. Amin.
|
GOVORI
(01) (02) (03) (04) (05) (06) (07) (08) (09) (10) (11) (12) |