To je bilo davno, u Rusiji. Grad Simbirsk, zima, a pre gra|anskog rata. Dvije mlade drugarice iza{le su iz hrama po svr{etku Bo`anstvene Liturgije. Kao i obi~no, pred vratima hrama stoje obi~ni siromasi, prose}i milostiwu, ali eto i jednog , sasvim neobi~nog prosjaka. Usred zime, na snijegu, pri jakom mrazu stoji taj siroma{ak sasvim bos, sa nogama gotovo pocrwelim od hladno}e, obu~en na golo mr{avo tijelo u dugu - do ispod koqena -ko{uqu od obi~nog xaka (vre}e), sa dugom kosom i bradom.
Stoji siromah sa zatvorenim o~ima i ispru`enom rukom, on ne prosi nego ~ita nekakvu molitvu. Jedna od pomenutih drugarica mu je polo`ila kopejku u dlan. On, ne otvaraju}i o~i po~e da pomiwe imena mole}i se za zdravqe, same te djevojke pa redom cijele wene porodice. Obije drugarice su se veoma za~udile. To pobudi i drugu da mu polo`i u dlan neki prilog. On pomenu i weno ime i svih wenih uku}ana - oca, majku, dvije sestre i dva brata - sve po imenima - mole}i se za wihovo zdravqe. Veoma potresene do{le su djevoj~ice ku}i i ispri~ale o ovom neobi~nom siromahu. Kasnije su doznale da je taj goli i bosi siromah zadr`avao za sebe samo jednu kopejku dnevno, a da je ostalo razdavao drugim siromasima. Posledwa pomenuta drugaric a je mnogo kasnije postala moja majka Carstvo joj Nebesko.
Aleksej Mi{~enko
Cetiwe -Cvijeti 3/16. april 1995.
Svetigora br.42-43 str.31