Meni Tekstovi Slike Diskusija Knjige Linkovi Muzika Filmovi Novosti

STUDENICA

Hram: Vavedewe Presvete Bogorodice

Adresa: U{}e

Manastir: mu{ki

Veza: Kraqevo

Stawe: aktivan

 Sveti Sava, u biografiji svoga oca Stefana Nemawe, o podizawu manastira Studenice, pored ostalog, ka`e: "... bilo je ovo mesto kao pusto lovi{te zverova. Kada je do{ao u lov gospodin na{ i samodr`ac Stefan Nemawa, koji je vladao svom srpskom zemqom, i kada je on lovio ovde, izvoli mu se da u ovom pustom mestu sagradi ovaj manastir."

Zidawe manastirske crkve i ostalih zdawa trajalo je dosta dugo. Prvi deo radova zavr{en je svakako do prole}a 1196.g. kada je Nemawa, ostaviv{i presto, primio mona{ki postrig i novo ime Simeon i uselio se u svoj manastir. Posle wegovog odlaska u Hilandar, brigu o manastiru preuzeo je nemawin sin i naslednik na ra{kom prestolu Stefan Prvoven~ani. U manastiru Hilandaru Nemawa je umro 1208.g. Posle izmirewa bra}e Stefana i Vukana, Sava je preneo o~eve mo{ti u Studenicu. Pod stare{instvom Savinim manastir Studenica postaje politi~ki, kulturni i duhovni centar Srba. Za potrebe manastira Sava je napisao Tipik (Pravilo o pona{awu), gde uvodni deo ~ini `ivotopis Svetog Simeona. To je ujedno i prvo kwi`evno delo kod Srba.

Brigu o Studenici nastavili su Nemawini potomci i ostali srpski vladari. Kraq Radoslav, unuk Nemawin, podigao je 1235.g. monumentalnu pripratu ispred Bogorodi~inog hrama. Srpski kraq Milutin sagradio je 1314.g. malu crkvu posve}enu Svetom Joakimu i Svetoj Ani.

Od propasti srpske despotovine 1459.g. Studenica deli sudbinu sa srpskim narodom. Stradala je od Osmanlija, ali se i oporavqala. Zna~ajna obnova bila je 1569, kada je i zavr{ena velika restauracija `ivopisa u Bogorodi~inoj crkvi.

Prvih decenija 18. veka Studenica je stradala od zemqotresa, potom od po`ara i tada su zauvek nestala vredna istorijska i umetni~ka svedo~anstva. Studeni~ki monasi, posle tih neda}a, odlaze u rusiju radi prikupqawa pomo}i. Od prikupqene pomo}i zapo~iwu, 1631.g. obnovu manastira.

Krajem 17.v. u vreme austro-turskog rata, Studenica je stradala od turskih hordi, a po~etkom 18.v. manastir je jo{ uvek u te{kom stawu. Godine 1758, na crkvi je izvr{ena obnova. Novi rat izme|u Austije i Turske doneo je te{ke dane Studenici. Zbog naklowenosti prema hri{}anskom zapadu, studeni~ki monasi sa mo{tima Svetog Stefana Prvoven~anog napu{taju manastir, a Turci potom pale i ru{e manastirska zdawa. Krajem 18.v. (1798) izvr{ena je delimi~na obnova postradalog manastira. Za vreme Prvog svetskog rata Studenica je opet bila na udaru i jedno vreme je bila zapustela. Manastirska zdawa obnovqena su 1839.g. Preko starog fresko-slikarstva u Bogorodi~inoj crkvi nanet je 1846. novi slikarski sloj slabog kvaliteta, koji je prilikom konzervatorskih radova 1951.g. skinut.

Bogorodi~ina crkva je jednobrodna bazilika sa kubetom. Na isto~noj strani je tro~lana apsida, a na zapadnoj produ`ena priprata. Sa severne i ju`ne strane su vestibile, koje daju izgled popre~nog broda. U ~etvrtoj deceniji 13.v. ovom jezgru dodata je prostrana spoqna priprata sa dve bo~ne kapele i krstastim svodom. Crkva je spoqa zidana od blokova belog rado~elskog mermera, a unutra je oblo`ena bigarnim kvadrima. Kupola je malterisana 1975.g. i vra}en joj je nekada{wi oblik.

Spoqni izgled Bogorodi~ine crkve je skladan odnos dva arhitektonska shvatawa: romanike, vladaju}eg stila na zapadu, i vizantijskog oblikovawa. Iz ovog skladnog pro`imawa nastao je specifi~an graditeqski stil poznat pod imenom ra{ka {kola.

Vrhunac umetni~kog oblikovawa u manastiru Studenici predstavqaju ~etiri portala, posebno zapadni portal koji se nalazi izme|u spoqne i unutra{we priprate. Na severnom zidu potkupolnog prostora je prozor od kvadratnih poqa sa medaqonima izrezanim u olovnoj plo~i koji prikazuju osam fantasti~nih `ivotiwa - simbole Bogorodi~inih vrlina, i sa dve rozete sa zna~ewem: oko Bo`ije.

Ne zna se pouzdano ko su majstori Bogorodi~ine crkve, ali se opravdano pretpostavqa da su sa Primorja, mo`da iz Kotora, grada u kome je Nemawa imao svoj dvor. Natpis na timpanonu zapadnog portala ispisan je u ~istoj srpskoj redakciji, {to ukazuje na mogu}nost da su majstori srpskog porekla.

U prstenastom delu kubeta Bogorodi~ine crkve nalazi se delom sa~uvan zapis koji glasi: "Ovaj Presveti hram Pre~iste Vladi~ice na{e Bogorodice sazdan bi veleslavnim velikim `upanom i svatom (prijateqem) cara gr~kog Aleksija Stefanom Nemawom koji je primio an|eoski obraz kao Simeon monah... velikoga kneza Vukana godine 1208/9, idnikta 9. I mene, koji je ovde slu`io, pomenite Savu gre{nag." Dakle, Bogorodi~ina crkva je `ivopisana u vreme kneza Vukana i verovatno uz pomo} koju mu je pru`io brat Stefan Prvoven~ani. Prvobitni `ivopis delom je sa~uvan u oltaru, zatim potkupolnom prostoru, zapadnom zidu i dowim zonama naosa. Centralno mesto u oltaru zauzima kompozicija Bogorodice sa an|elima, ispod we je predstava Hristos pri~e{}uje apostole, koja je delimi~no preslikana u 16. veku. Starom slikarstvu pripadaju i prestave Blagovesti i Sretewe na zapadnom delu oltarske pregrade. Najmonumentalnija, a po umetni~kim odlikama najsavr{enija, jeste kompozicija Raspe}e Hristovo, u naosu.

Godine 1569, izvr{ena je obnova studeni~kog `ivopisa, o ~emu svedo~i o~uvan zapis ispred predstave Uspewe Bogorodice, na zapadnom zidu. Na ju`nom zidu prikazana je ktitorska kompozicija gde Hristosu, Pravednom Sudiji, Bogorodica privodi ktitora Simeona Nemawu sa modelom crkve u ruci.

U priprati koja je `ivopisana 1569.g. zna~ajan je ciklus fresaka Stra{nog suda, u gorwim zonama isto~nog i zapadnog zida. Na tom prostoru nalazi se i predstava monahiwe Anastasije, nekada Ane, `ene Stefana Nemawe.

Najraniji `ivopis Bogorodi~ine crkve predstavqa najvi{i domet vizantijske umetnosti sa samog po~etka 13.v. Obnovqeni `ivopis iz 14.v. ra|en je stru~no i znala~ki, i predstavqa prvi restauratorski poduhvat u Srba. Na osnovu nekih odlika pretpostavqa se da je u tom poduhvatu u~estvovao i monah Longin, jedan od najboqih srpskih umetnika tog vremena.

@ivopis u Radosavqevoj priprati i bo~nim kapelama poti~e iz ~etvrte decenije 13.v. i po stilskim odlikama blizak je freskama glavne crkve. U severnoj kapeli, koja je posve}ena Svetom Nikoli, nalazi se, pored kompozicije Poklowewe `rtvi, ciklus o Svetom Nikoli. U ju`noj kapeli prikazani su: Nemawa, Stefan Prvoven~ani i wegov sin kraq Radoslav sa `enom Anom, a na severnom zidu trojica srpskih arhijereja: Sava, Arsenije i Sava II, mla|i brat kraqa Radoslava.

Riznica. Severno od trpezarije nalazi se manastirski konak iz 18.v. koji je ure|en za muzejsku postavku vrednih dragocenosti iz stare studeni~ke riznice. Na `alost, dragocenosti nekada{we bogate riznice manastira Studenice s vremenom su nestale ili su uni{tene. Od sa~uvanih liturgijskih i drugih crkveno-umetni~kih predmeta izdvajamo: pla{tanicu Antonija Heraklejskog, vezenu zlatnim i srebrnim nitima, iz 14. veka; pokrov za }ivot Svetog Stefana Prvoven~anog, dar sultanije Olivere Despine, k}eri kneza Lazara i `ene Bajazitove; zlatni prsten kraqa Stefana Prvoven~anog iz 12. veka; stavroteku iz 1628.g. od pozla}enog srebra; Triptihon iz 1750.g. i mnoge rukopisne bogoslu`bene kwige od 15. do 18. veka.

Crkva Svetih Joakima i Ane - Kraqeva crkva. Severozapadno od bogorodi~ine crkve nalazi se crkva Svetih Joakima i Ane koja se, po svom ktitoru kraqu Milutinu, naziva i Kraqeva crkva. Na fasadi ispod krovnog venca uklesan je natpis: "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja sluga Bo`iji Stefan Uro{, praunuk Gospodina Simeona i unuk Prvoven~anog kraqa Stefana, sin velikog kraqa Uro{a i kraq sve srpske i pomorske zemqe, sazidah ovaj hram u ime svetih pravednika i praroditeqa Hristovih Joakima i Ane, godine 1314, indikta 12, i prilo`i tome svetome hramu hrisovuqu. I ko ovo promeni da je proklet od Boga i od mene gre{nog. Amin. Sazida se hram trudom arhimandrita i protosin|ela igumana Jovana."

Crkva je gra|ena u obliku sa`etog krsta sa kubetom koje je spoqa osmostrano. Zidana je kamenom i sigom i spoqa je omalterisana.

Najve}u vrednost Kraqeve crkve predstavqa o~uvan `ivopis koji je nastao u drugoj polovini 14. veka, a delo je Milutinovih majstora koji su ukrasili ve}inu wegovih zadu`bina. Po svojim likovnim vredostima ovaj hram, po veli~ini skroman, ubraja se me|u najzna~ajnije spomenike 14. veka.

Crkva Svetog Nikole. Ova crkva je jednobrodna gra|evina sa nagla{enim zabatom i polukru`nom apsidom. Zidana je kamenom i sigom. Pretpostavqa se da je podignuta u vreme kad i Bogorodi~ina crkva, a najkasnije onda kada je gra|ena Radosavqeva priprata.

Od prvobitnog `ivopisa sa~uvani su samo fragmenti. Pored uobi~ajenih predstava, u Nikoqa~i je prikazan i ciklus Velikih praznika. Po nekim stilskim odlikama ovo slikarstvo se vezuje za umetnost 12. veka ili, najkasnije, za sredinu 13. veka. Ikonostas je doma}i slikarski rad iz 17. veka.

Crkva Svetog Jovana. Izme|u Nikoqa~e i Kraqeve crkve nalaze se temeqi jednobrodne crkve posve}ene Svetom Jovanu Krstitequ.

Trpezarija. Zapadno od bogorodi~inog hrama je stara trpezarija, podignuta u 13.veku, za vreme arhiepiskopa Save. Nekada je imala i sprat. Gra|ena je od lomqenog kamena i bila je `ivopisana. Sada{wa unutra{wost je novijeg datuma.

Ulazna kula-zvonara. Na zapadnoj strani studeni~kog kompleksa nalazi se kula-zvonara, podignuta u 13. veku. U unutra{wosti zvonare, gde je bila kapela, sa~uvani su fragmenti `ivopisa. Na spoqa{wem delu kule otkriveni su ostaci fresaka koji ukazuju na monumentalnu kompoziciju Loze Nemawi}a. Prepoznatqive su odlike koje ovo slikarstvo vezuje za `ivopis Bogorodi~ine crkve iz 1208/9. godine.

 

Izvor:

Slobodan Mileusni}, "VODI^ KROZ MANASTIRE U SRBIJI"